Šibenik, crkva Sv. Duha

siječanj 10, 2011 Komentari isključeni za Šibenik, crkva Sv. Duha
Šibenik, crkva Sv. Duha

Povijesne orgulje privremeno izmještene iz crkve sv. Nikole.

  • Orgulje srednje veličine, mletačko – dalmatinskog tipa
  • Graditelj: ne zna se – pretpostavlja se da ih je povećao Nikola Lupini 1640. godine
  • Vrijeme gradnje: Sredinom XVI. stoljeća
  • Manual opsega C/E-c3 ima 10 registara (2 razdijeljena).
  • Pedal ops. C/E-H ima 1.
  • Ukupno 11 registara.
  • Prijenos je mehanički.

Restaurirane 2006. u radionici Wolfgang Braun iz Varaždina.

U Lupinijevim orguljama pronađeni su elementi renesansnih F-orgulja (6′) iz 1564. godine (manual, možda pedalna zračnica i 51 metalna svirala iz 4 registra). Ti dijelovi su izdvojeni kako bi se temelji istih mogle rekonstruirati renesansne F-orgulje. Do g. 1998. bile na pjevalištu crkve Sv. Nikole u Šibeniku.

Povijest

O nabavi orgulja za crkvu sv. Nikole imamo dva izvora:

Don Krsto Stošić piše: “Orgulje su donesene iz neke druge crkve 1860. Za nje se skupljali doprinosi 4 godine. Josip Gilardi koji ih je namjestio dobio je 400 forinti. Orgulje su u slabom stanju pa je 1929. nabavljen harmonij.”33

O istim orguljama imamo i Bulićevu bilješku: “U crkvi sv. Nikole u Šibeniku orgulje su po predaju starije od g. 1800., jer početkom ove bile su kupljene od crkve sv. Trojstva,” (misli se na crkvu sv. Ivana).34 Nema nikakvih tragova da je ta crkva mijenjala orgulje 1800., a upitno je da li je uopće u njoj bilo orgulja prije današnjih koje su iz 1908. godine.

U Šibeniku koncem 18. stoljeća (1793.) orgulje mijenja župna crkva Varoš (Gospe vanka grada) kada postavlja nove, a skida stare kupljene od crkve sv. Frane 1762., a koje su građene 1655. godine.

Nova crkva Bl. D. Marije nabavlja orgulje 1859. firme Fratelli Giacobbi iz Bassana, a skida stare koje je N. Lupini izgradio 1640. godine.

Mislim da treba slijediti ta dva traga, jer su orgulje po mnogim tehničkim rješenjima kao i po koncepciji iz 17. stoljeća, iako su u orguljama nazočni značajni elementi iz 16. stoljeća.

Trag koji vodi prema Novoj crkvi ima djelomičnu potvrdu u navedenoj dispoziciji Lupinijevih orgulja iz 1640. (navedena je u poglavlju Orgulje u prošlosti). Spomenuta dispozicija ripiena odgovara dispoziciji ripiena u orguljama sv. Nikole, kao i broj tipaka u manualu. Na žalost, nije navedena dispozicija bloka “da concerto”. Odgovara i veličina prospekta ako se računa i duljina noge (4´ + 1´), jer Lupini se obvezuje sagraditi orgulje koje će biti “velike pet mletačkih nogu …”35

Ako se dokaže da se stvarno radi o orguljama Nikole Lupinija iz 1640., onda će to biti službeno najstarije sačuvane orgulje u Hrvatskoj. Osim toga, ima indicija da je jedan dio foničkog fundusa i neki dijelovi potječu iz XVI stoljeća.

Nisam uspio doći do pisanih podataka o troškovima popravaka i održavanja ovih orgulja nakon što su instalirane u crkvu Sv. Nikole. Pronađena su dva zapisa olovkom u samim orguljama.

1. S unutarnje strane lijevog pilastra olovkom je zapisano: “Lavorato /DA/ Signor/ Rocco Scotti/ DEL 1886 ilmese …” Dakako, riječ je o lokalnom drvodjelcu koji je radio pilastre.

2. Na unutarnjoj strani poklopca pedalne zračnice tintanom olovkom zapisala je nevješta (staračka ?) ruka: “Giuseppe Modun riparatura del 1914 in Dizembre/ anno della gvera europea.” Desno je dodan još jedan zapis: “Altri lavori esegvidi la Domo … e tubi/ costrudi da me nel 1888 in Borgo de mar 1890/ san Domenico e san Lovr’zo a ….. Croazia/ organo novo a Zara vecia de 1873 a 1875.” Pretpostavljam da se radi o vrlo vještom lokalnom (šibenskom) orguljaru, iako smatram da je njegova priča o novim orguljama malo pretjerana.

Opis

Orgulje su smještene centralno na jednostavnom malom drvenom pjevalištu nad glavnim ulazom. Pjevalište leži na poprečnim gredama koje su uglavljene u bočne zidove crkve. Ograda pjevališta je drvena, ravna, sa bijelim ukladama između plitkih drvenih stupića obojenih žuto.

Dimenzije kućišta: visina 324 cm, širina 219 cm i dubina 102 cm. Vidljivi su tragovi njegovog kraćenja kako bi se prilagodilo novom prostoru. Jednostavnog je oblika s velikim prospektnim otvorom koji markiraju dva prizmatična plitka pilastra podržana jednostavnim konzolama. Na kubične kapitele položen je profilirani završni vijenac. (Pilastri i završni vijenac dodani su naknadno.)36

Prospektni otvor je ispilan u nešto uvučenoj dasci. Gornji polukružni rub otvora naslanja se preko vitičastih prijeloma na bočne okomice. Rubovi otvora su bez profilacija i grube obrade. Postoji valjak za zastor. S prednje strane, plitka vodoravna letva diskretno profiliranih rubova široka 65 mm vizualno dijeli postolje od prospekta. Sada je najveća prospektna svirala co registra Principale bassi. U postolju, centralno, smještena je niša sviraonika, a lijevo i desno su pristupni otvori poklopljeni ravnim zaklopnicama.

Kućište je marmorizirano svijetlosivo s plavim i bordo žilama. Tijela pilastra su smeđa sa svijetlim točkama, dok je uvučeni okvir prospekta tamnozelen s bijelim točkama. Kod demontiranja kućišta ustanovljeno je da je izvorno bila plava marmorizacija s modrim venama.

Danas su orgulje radi trošnosti kora u crkvi sv. Nikole privremeno izmještene u crkvu Sv. Duha. Proučavaju ih i obnavljaju stručnjaci restauratorske radionice Orguljaške ljetne škole.

Sviraonik je djelomice uvučen u plitku nišu pod prospektom. Manual ima 45 tipaka, opsega C-c3, s pokraćenom velikom oktavom.37 Izvoran je. Interesantni su rubnici koji svojom statičnom nezgrapnošću odudaraju od barokne razigranosti. Donje tipke su rađene u bukovini (jedinstven slučaj u južnoj Hrvatskoj, obično je smrekovina, rjeđe orahovina) i obložene šimširovim pločicama. Boja je svijetložuta. Čela su neobložena. Na čeonoj glavi dlijetom je izdubeno polukružno udubljenje koje podsjeća na polumjesec. Obloge gornjih (povišeni dio) tipaka su iz orahovine s blago zaobljenim čelom. Bajcane su crno.

Dimenzije donjih tipaka: duljina 113/35–39 mm38, širina 22–23/13–15 mm39. Preko svih donjih tipaka urezane su dvije poprečne ukrasne crte. Prva je na granici užeg i šireg dijela, a druga, paralelna, na širem dijelu. Razmaknute su 4 mm.

Dimenzije gornjih tipaka: duljina 73–76/70 mm40, širina 10–11/7 mm41.

Napomena: Tragovi upućuju da je manual prerađen na način da su mu dodane 3 tipke velike oktave: E, Fis i Gis (za tonove C, D i E). To potvrđuje pretpostavke utemeljene na analizi foničkog fundusa da je renesansni instrument (XVI stoljeće) prerađen u ranobarokni (XVII stoljeće).

Pedal od 12 tipaka (+ tipke XIII i XIV) je koso položen i dijelom uvučen u nišu. Opsega je C-eso, s pokraćenom velikom oktavom i stalno je priključen na manual. Realno, pedalna zračnica ima 8 svirala, C-H 8´ (pokraćena oktava).

Napomena: Na okviru pedalne klavijature uočljivi su tragovi preuređenja. Okvir je proširen da bi se dodale nove tipke. Prvotno je moglo biti 8 tipaka + tipka IX za Tamburo koji je izvoran. Pitanje je da li je izvorno niša sviraonika išla sve do poda. Moguće je pedal bio prislonjen uz kućište ispod lijeve polovice manuala. Prema ovim i drugim elementima dade se zaključiti da su prvotno orgulje bile 6-stopne s pedalom 8-stopnim, koji je imao 8 drvenih poklopljenih svirala.

Desno od niše je crno obojena registarska ploča iz koje izviruju u dva okomita niza poredane registarske povlačnice tokarene u bukovom drvu (vrlo neobičan materijal za registarske povlačnice). Pri podu desno od pedala su dvije drvene stupaljke za kolektiv Tiratutti za koji nisam siguran da su izvorno postojao.

Zračnice su dvije. Manualna s kliznicama je u visini prospekta. Po tragovima se može zaključiti da je komora sa svirnim ventilima izvorna dok je sama zračnica novija, vjerojatno vjerna kopija stare dotrajale, iz XVII stoljeća. I pedalna zračnica bi mogla biti izvorna. Smještena je uz stražnju stijenu kućišta, pri dnu. Interesantno je da su poduplani svirni ventili za tonove A B H. Po jedan ventil je priključen na odgovarajuću tipku pedala, a po jedan na zajedničku redukciju za efekt Tamburo.

U postolju kućišta smještena su dva klinasta izmjenično-crpeća mijeha sa po 6 vanjskih i 7 unutarnjih krutih nabora, veliki 127,7 x 99,5 cm. Potežu se konopima (preko drveni kolotura) koji vire iz lijevog boka kućišta. Mjehovi su različite starosti.

Prijenos svirni i registarski je mehanički, riješen kako je već opisano. Trebat će pažljivo proučiti daske s redukcijama kako bi se ustanovila njihova izvornost i eventualne kasnije intervencije.

Dispozicija

Ripieno

Melodijski registri
Principale bassi Voce umana soprani
Principale soprani (od f1) Flauto in 8va soprani
Ottava bassi
Ottava soprani
Quintadecima
Decima nona
Vigesima seconda
Vigesima sesta (C-H)
Contrabassi (8′!)

Dodaci:

  • Tamburo – vjerojatno izvoran, aktivira se tipkom XIII u pedalu
  • Terza mano (Oktavni spoj u sopranu) – dodano u XIX stoljeću, aktivira se tipkom XIV u pedalu.
  • Tiratutti – upitna izvornost

Posebnosti:

  • Indikativno je da ripieno završava kvintom.
  • Svirale velike oktave Principala su danas drvene poklopljenice na posebnim dodacima, ali, pod kontrolom kliznice.
  • Registar Contrabassi su danas drvene otvorene svirale, najdulje lomljene, ali od 8´, ne od 16´.
  • Podjela u manualu je e1/f1 što je vrlo neuobičajeno za 8-stopne orgulje. Uglavnom je to na tonovima cis1/d1.
  • Svirale registra Voce umana imaju jednako dugu nogu kao i ostale unutarnje svirale. U 18. stoljeću (naročito u Nakića i sljedbenika) noga Voce umana je kraća kako bi labij došao ispod rastera.
Audio
Video


Prikaži Orgulje Šibenske biskupije na većoj karti

Comments are closed.