Šibenik, crkva Sv. Križa

siječanj 10, 2011 Komentari isključeni za Šibenik, crkva Sv. Križa
Šibenik, crkva Sv. Križa

Povijesne orgulje, radionica Francesco Dacci stariji (Venecija), prije god. 1776.

Orgulje srednje veličine mletačko-dalmatinskog tipa

  • Manual opsega C/E-c3 ima 13 registara (2 razdijeljena)
  • Pedal ops. C/E-gis0 ima 1 registar
  • Ukupno 14 registara.
  • Prijenos je mehanički.

Orgulje djelomice u uporabi.

Povijest

Prema pisanju don Krste Stošića bratimi Sv. Križa su 1737. odlučili nabaviti orgulje poput onih u Sv. Dominika.50 Tek su 1776. vijećali koga izabrati za pjevača i koga za orguljaša.

Pažljivim uvidom u fonički fundus uočavaju se manje intervencije koje nisu bitno umanjile izvornost instrumenta. Na metalnim sviralama prevladava jedan rukopis, identičan rukopisu F. Daccija u umaškim i skradinskim orguljama. Orgulje su fonički jedinstvena cjelina, zvuče skladno i ugodno.

Uočljivi su tragovi prilagođavanja instrumenta ukusu sredine s konca 19. stoljeća: Flauto in XII pretvoren je u Flauto reale soprani, a Cornetta u Ottavino militare. Intervencije su bile još na pedalnoj zračnici i mjehovima. Pedalna zračnica je vjerojatno nekada bila blizu poda, a sada je skoro u razini manualne.

Nije isključeno da su na tim orguljama u 19. stoljeću intervenirali Gaetano Moscatelli (ugradnja «tiča») i Giovanni Cella (prenamjena koničnih registara i Terza mano).

Na jednoj drvenoj svirali registra Contrabassi zapisano je olovkom: Giacobbi Luigi di Bassano V…tto 1866.

Josip Modun spominje svirale koje je izradio za ovu crkvu (Borgo «de mar») 1888. ili 1890. Isti orguljar je obnovio napravu Uccelletti za ove orgulje. Na kotliću je utisnuto: GIUSEPPE MODUN RIMODERNO/ ANNO MCMII. Posao je vrlo solidno izveden.

Domenico de Moschetti, putujući meštar često prisutan u Dalmaciji, ostavio je svoju nečitku bilješku u postolju kućišta 1906. godine.

U postolju kućišta crnom bojom je zapisano: Giovanni Cella … Ostatak zapisa je prekriven novododanom daskom.

Orgulje su u uporabi iako vape za temeljitom obnovom.

Opis

Smještene su na naknadno povećanom pjevalištu, centralno, odmaknute od zida 54 cm. Dimenzije ormara: visina 397,5 cm + timpan cca 60 cm, širina 237 cm i dubina 125,5 cm. Staro kameno pjevalište je duboko 216 cm kojemu je dodano drveno povećanje, s tri prizmatične istake, dubine 126/190 cm. Spominjem pjevalište jer je vjerojatno povećavano kad su se postavljale ove orgulje.

Kućište, iako skromno, primjer je drvorezbarskog umijeća settecenta. Otvor prospekta, s najvećim principalovom sviralom co, uokviruju dva pilastra poduprta konzolama. Kapitele ukrašava zašiljeno akantusovo lišće. Iznad je bogati završni vijenac koji prati kapitele i zaglavni kamen (krilata glavica anđela). U istoj profilaciji uzdiže se trokutni zabat prospekta ukrašen trima anđelima sviračima. Profilirani okvir otvora skladno prati vrlo blagi luk i okomice. Polja nad lukom krasi vegetabilna dekoracija. Postojao je pamučni zastor na valjku. Novi svijetlosivi premaz skriva izvornu boju.

U jednostavnom postolju, pod prospektom je plitka niša sviraonika od koje su lijevo i desno pristupni otvori. Lijevi je zatvoren vratima, a desni ravnom zaklopnicom uz pomoć drvenih trljača. Desno od niše, u okomitom nizu smještena je registarska ploča s drvenim tokarenim povlačnicama za registre u okomitom nizu. Desno od pedala iz kućišta vire dvije drvene stupaljke za kolektiv Tiratutti. Poviše povlačnica, a izvan domašaja registarske ploče, smještena je ručica za ripieno koja ima istu funkciju kao stupaljke za Tiratutti. Po tragovima, ručica bi mogla biti dodana naknadno. Lijevo od niše, ispod apliciranog ležišta za umetanje svijećnjaka, bila je povlačnica na zapinjanje za efekt Uccelletti («tič», slavuj) od kojeg su sačuvani dijelovi.

Manual od 45 tipaka je pedantni rad u Nakićevoj maniri, s prepoznatljivim vitičastim rubnicima i odmjerenim ukrasima. Posve je izvoran. (Vrijedno je napomenuti da su prema njemu rekonstruirani manuali za Daccijeve orgulje u Umagu i Skradinu.) Opsega je C–c3 s pokraćenom velikom oktavom. Donje tipke su obložene šimširom s tokarenim lunetama na čelima. Gornje su obložene ebanovinom s umetnutom uzdužnom trakom šimšira na podlozi od kruške.

Dimenzije donjih tipaka: duljina 115/39 mm, širina 23/12–14 mm, razmak poprečnih crta 3,5 mm, odmak rubnih 3 mm. Dimenzije gornjih tipaka: duljina 72–73/69 mm, širina 10,5/9,5–10 mm, širina šimširove trake 4,1 mm. Bočni odmak rubnih iznosi 3 mm.

Posebni detalji:

  • Sačuvan je izvorni poklopac manuala, danas vrlo rijedak, koji se za vrijeme sviranja objesi iznad tipaka i služi kao stalak za orguljaševu kajdanku.
  •  Na velikoj ukladi nad manualom nalijepljen je papir s notnim zapisom mise na latinskom jeziku. Pisana je za dva zbora (pjevači na koru i puk u crkvi) po uzoru na praksu iz XVI stoljeća. Zapis je dugo bio prekriven uljenom bojom.

Koso položeni pedal (izvoran, u orahovini) ima 17 tipaka (+ tipku XVIII). Opsega je C–giso (velika oktava je pokraćena). Stalno je priključen na manual.

Dvije su zračnice. Manualna s kliznicama, kopana u orahovine, je u visini prospekta, a pedalna, rađena u arišu, postavljena je malo niže od manualne, uz stražnju stijenu kućišta. Izvorno, bila je na podu.

Izvorni mjehovi odavno ne postoje. Radi tijesnog starog pjevališta pretpostavljam da su bili ugrađeni ispod zračnice manuala (i pedala koja je radi toga i podignuta). Danas suvremeni mjehovi opskrbljuju orgulje zrakom. Nalaze se lijevo uz kućište (1 + 1). Pogon je nožni, a dodano je i električno puhalo.

Prijenos svirni i registarski je mehaničke, riješen po standardima mletačko-dalmatinske škole.

Dispozicija
Ripieno Melodijski registri
Principale bassi Voce umana (od d1)
Principale soprani (od d1) (Flauto in XII) sada Flauto reale sopr.
Ottava (Cornetta) sada Ottavino militare
Quintadecima Tromboncini bassi
Decima nona Tromboncini soprani
Vigesima seconda  
Vigesima sesta  
Vigesima nona  
Contrabassi  

Napomene:

  • Osam najvećih svirala registra Principale bassi su drvene otvorene, izvan domašaja kliznice.
  •  Osam najvećih drvenih svirala registra Ottava su drvene otvorene, nad kliznicom
  • Registar Contrabassi ima 8 svirala od 16 stopa (C, D, E, F, G, A, B, H) i 4 od 8 stopa (cis, dis, fis i gis).
  • Flauto in XII (registar koničnih svirala 2⅔’) je prenamijenjen u Flauto reale (8′) zastupljen samo u sopranu što je postignuto produžavanjem i premještanjem svirala.
  • Cornetta soprani (registar koničnih svirala l3/5′) je premještanjem svirala i dodavanjem 4 nove svirale prenamijenjen u Ottavino militare soprani (2′).

Dodaci:

  • Tiratutti, stupaljke i ručica (dodana vjerojatno u XIX stoljeću)
  • Tamburo (akustički bubanj), izvoran, aktivira se tipkom XVIII u pedalu
  • Terza mano, oktavni spoj u manualu od c1-c2, ugrađen u drugoj polovini XIX stoljeća, uključuje se drvenom polužicom na zapor koja je poviše manuala, desno.
  • Efektu: Uccelletti (slavuj, «tić») kojeg su ostaci sačuvani, vjerojatno ugrađen kasnije.

Na kraju ću citirati Jagodu Meder: “Orgulje sv. Križa ubrajaju se među najbolje i autentično očuvane stare orgulje u Dalmaciji. L. Šaban pripisuje ih Nakićevoj radionici (…) I po zvuku i u svakom detalju izvedbe djelo odaje ruku vrsna majstora.” I nešto dalje: «Kućište je primjer osamnaest-stoljetnog drvorezbarskog umijeća…»


Prikaži Orgulje Šibenske biskupije na većoj karti

Comments are closed.