Šibenik, Nova crkva Blažene Djevice Marije

siječanj 10, 2011 Komentari isključeni za Šibenik, Nova crkva Blažene Djevice Marije
Šibenik, Nova crkva Blažene Djevice Marije

Povijesne orgulje – Radionica Braća Giacobbi (Bassano, Italija), god. 1859.

Velike orgulje mletačko-dalmatinskog tipa
  • Manual opsega C/E-f3 ima 15 registara (2 razdijeljena)
  • pedal ops. C/E-gis0 ima 3
  • ukupno 18 registara
  • Prijenos je mehanički.

God. 2006. djelomice u uporabi.

Orgulje Nove crkve, iako nemaju veliki ripieno, po koncepciji su ipak velike jer imaju 3 registra u pedalu i 8 registara “da concerto” u manualu. Radi tijesnog pjevališta sagrađene su «prilagođene velike orgulje». U cijelosti su izvorne.

Povijest

O njima pisao je K. Stošić, a postoji i dokumentacija o njihovoj gradnji u dobro sačuvanom arhivu Nove crkve. Još nisu poznati podaci o njihovom održavanju, ugađanju i popravcima. Sigurno je da od Drugog svjetskog rata do devedesetih godina nisu bile održavane na stručan način. Tek jedan trag upućuje na intervenciju stručnog orguljara u 19. stoljeću. Na redukcijskoj dasci poviše manuala nalijepljena je tiskana cedulja veličine 93 x 57 mm sljedećeg sadržaja: “Ristaurato 1881./ Giacomo Potosniak/ Fabbricatore et accordatore d’ organi da chiesa,/ armonium e pianoforti/ Zara.”

Orguljaška ljetna škola i Biskupski ordinarijat odlučili su 1996. obnoviti ove najcjelovitije i najočuvanije orgulje braće Giacobbi u Hrvatskoj. Etapno na njihovoj obnovi radi orguljar Marko Rastija iz Zagreba. U uporabi su, premda obnova još nije privedena kraju.

Opis

Orgulje su postavljene centralno na vrlo uskom kamenom pjevalištu, neznatno odmaknute od pročelnog zida crkve. Dimenzije kućišta su: visina 560 cm, širina 325 cm i dubina 127,3 cm. Na bokovima su proširenja za mjehove koji su dijelom uvučeni u kućište. Veličina bočnih proširenja: širina (lijevo-desno) 98 cm, dubina 106,5 cm i visina 150 cm.

Kućište je izvedeno u ustaljenoj maniri, s nešto manje dekorativnih elemenata. Unutar kubičnog statičnog prospekta prostire se veliki centralni otvor sa sviralama (najveća je D registra Principale). U vrhu otvora, nad piramidom svirala, simetrično na obje strane spušta se dekorativna zavjesa nježnih lisnatih vitica s medaljonom u sredini. U vrhu otvora je crveni zastor (nije izvoran) namotan na drveni valjak. Sa strana otvora su snažno istaknuti četvrtasti pilastri koji svojim korintskim kapitelima podržavaju obrate bogato profiliranog završnog vijenca.

U postolju kućišta je centralno postavljena plitka niša sviraonika. Dvije ravne zaklopnice lijevo i desno zatvaraju pristupne otvore. Spomenuta bočna proširenja za mjehove čine s kućištem skladnu cjelinu.

Kućište je prebojeno bijelo-sivo s pozlaćenom dekoracijom i kapitelima. Pravokutna polja postolja marmorizirana su bijelim žilama na crnoj osnovi.

Sviraonik je u cijelosti izvoran. Kao i fonički fundus svjedoči o dometima talijanskog orguljarstva sredinom 19. stoljeća. Sviraču s desna je registarska ploča s tokarenim drvenim povlačnicama za registre manuala koje su poredane u dva okomita niza, a ispod njih izviruju, jedna ispod druge, dvije plosnate drvene polužice za registre pedala. Poviše manubrija, u vrhu registarske ploče je ručica-obrtaljka za Ripieno (Tiratutti). U istu svrhu služe dvije kovane željezne stupaljke što izviruju iz kućišta desno od pedala.

Manual je oblikom suvremeniji. Rubnici su ravnih linija, svedeni na čistu funkciju kao i ukladica nad tipkama. Opseg manuala je C – f3 (50 tipaka), s pokraćenom velikom oktavom. Vidimo da je pokraćena oktava još uvijek nazočna. Donje tipke su bijele (bjelokost), a gornje crne, bajcana i politirana orahovina. Radi usporedbe donosim dimenzije.

Donje tipke: duljina 130/32 mm, širina 22,5/12–13 mm.

Gornje tipke: duljina 88/82 mm, širina 12/10 mm.

Koso položeni pedal, stalno priključen na manual je tradicionalan. Ima 17 tipaka (+ tipke XVIII i XIX) i opsega je C–giso s pokraćenom velikom oktavom. Gornje tipke su obložene tankim limom od mesinga.

Tri su zračnice: manualna s kliznicama u visini prospekta, rađena u orahovini, te dvije pedalne rađene u arišu, koje su postavljene u dnu, uz stražnju stijenu kućišta. Jedna je za registar Contrabassi con Ottava di Contrabassi, a druga za drveni jezični registar Trombe reali. Ovdje možemo spomenuti i malu zračnicu za posebno instaliranu napravu Tamburo (Rollante), smještenu uz manualnu, lijevo.

Prijenos svirni i registarski je mehanički, riješen na standardan način, s malom izmjenom u pedalu: umjesto okvira s vratilima spoj sa svirnim ventilima pedalnih zračnica riješen je preko željeznih redukcija postavljenih na okomitoj daščici između manuala i pedala.

Dva klinasta izmjenično-crpeća mijeha nalaze se ispod manualne zračnice, jedan nasuprot drugome, svaki veličine 207 x 106,7 cm, s po pet vanjskih nabora i šest unutarnjih. Potežu se konopima koji izviruju iz desnog proširenja. Dodano je i suvremeno električno puhalo.

Dispozicija
Ripieno Melodijski registri
Principale bassi Voce umana (soprani)
Principale soprani (od f1) Trombette bassi (8’)
Ottava Trombette soprani (8’)
Quintadecima Viola bassi (4´)
Decima nona Flutta in ottava soprani (4’)
Vigesima seconda Flauto reale soprani (8’)
Vigesima sesta Ottavino soprani (2’)
Vigesima nona Trombe reali
Contrabassi  
Ottava di Contrabassi  

Napomene:

  • Dvije najveće svirale registra Principale bassi su otvorene drvene, nad kliznicom.
  • Pedalni blok ima neke novine. Contrabassi i Ottava su tradicionalni registar, međutim 16-stopne svirale su svedene sa 8 na 6, ali tih 6 svirala daju 12 tonova. Naime, svaka svirala pomoću pomičnih vratašaca (po uzoru na klapne kod puhačkih glazbala) omogućuju skraćivanje svirale za poluton. Tako imamo svirale za tonove: C-Cis, D-Es, E-F, Fis-G, Gis-A i B-H.
  • Podjela na bas i sopran je na tonovima e1/f1.
  •  Registri trombette imaju realne ljevkaste rezonatore
  • Registar Viola Bassi je rađen u kositru i ima vrlo usku menzuru
  • Registar Flutta je konični
  • Registar Trombe reali je samostalan drveni jezičnjak realnog ljevkastogrezonatora i nije vezan dotokom zraka za veliku pedalnu zračnicu kako je to bilo u praksi Nakićeve škole. On ima i jednu posebnost – opsega je A 16´–giso 8´. Teško je govoriti o prednosti ovako koncipiranog samostalnog drvenog jezičnjaka, u pedalu koji počinje od C i dijatonski je do A. Tipke pedala C, D, E, F i G posuđuju svirale Trombe iz male oktave. Tako, pomak u pedalu G – A zvuči g – A, odnosno umjesto uzlazne sekunde dobijamo silaznu septimu. Ipak, ako sviramo melodiju u pedalu koja ne prelazi opseg A – gis, možemo je izvesti kako je zapisana.

Dodaci:

  • Tiratutti (Ripieno)
  • Tipka XVII u pedalu aktivira Tamburo (Rollante). To je posebno izvedena naprava koja istodobno daje tonove fo, go, giso i ao. Četiri drvene svirale izvedene su u jednom komadu: drvena kutija pregrađena u četiri svirale s četiri labija i četiri drvene noge. Cijela naprava je duga šezdesetak cm, visoka 70,8 cm na lijevom rubu, odnosno 52,5 cm na desnom. Svirale su djelomice poklopljene pa su tonovi osamstopni. Mješavina dobivenih tonova djeluje neobično, nisu to zvučni udari na koje smo navikli kod uobičajenog Tambura.
  • Terza mano, super-oktav f1 –f2, izvoran je, a aktivira su tipkom XIX u pedalu.


Prikaži Orgulje Šibenske biskupije na većoj karti

Comments are closed.