Tisno, Župna crkva sv. Duha

2 siječnja, 2011 Komentari isključeni za Tisno, Župna crkva sv. Duha
Tisno, Župna crkva sv. Duha

Orgulje srednje veličine mletačko-dalmatinskog tipa

Graditelj: ne zna se

Vrijeme gradnje: sredina 18. stoljeća (?)

  • Manual s 45 tipaka, opsega C–c3
  • Pedal je noviji i nije izvoran. Ima 15 tipaka (+ tipka XVI) i opsega je (E) C – do (kromatski).

Nisu poznati arhivski podaci o ovim orguljama. Tek dva zapisa u instrumentu govore o popravcima i ugađanju.

Opis

Na redukcijskoj dasci poviše manuala nalijepljena je cedulja sljedećeg otisnutog sadržaja: “Giacomo Potosniak/ fabbricatore ed accordatore di pianoforti/ organi da chiesa ed armonium/ Successore da Francesco Gullich/ in Fiume/ 1866.”

Na unutarnjoj strani desnog poklopca manualne zračnice zapisano olovkom: “Réparato ed/ accordato Dal/ Do coMoschetti Dé/ 18. giugno 1908”

Godine 1982. orgulje je obnovila firma Heferer iz Zagreba. Od 1997. orgulje se održavaju brigom župnika i Orguljaške ljetne škole u Šibeniku.

Zvuk ovih orgulja je drukčiji od uobičajenog – anemičan je u usporedbi sa zvukom orgulja Nakićeve škole. Pri mjerenju menzura našao sam da su izrezi labija uži i niži u usporedbi s normama Nakića i sljedbenika. Da li je samo to razlog drukčijem tonu? Što je s manualnom zračnicom i količinom dotoka zraka u svirale?

Smještene su na prostranom pjevalištu centralno i dosta odmaknute od pročelnog zida crkve. Dimenzije kućišta: visina 434,5 cm, širina 278,5 cm i dubina 137 cm. Visini treba dodati zabat visine oko 45 cm.

Nad postoljem se uzdiže široki standardni prospekt s najvećom sviralom G, registra Principale. Otvor prospekta je orubljen profiliranom letvom. Gornji polukružni luk u vrhu kojega je markiran zaglavni kamen, naslanja se na bočne okomice. Desno i lijevo su dva plitka pilastra profiliranih rubova s bogato profiliranim konzolama i skromnim kapitelima. Oni podržavaju izrazito profilirani završni vijenac sa snažnim obratima nad kapitelima i zaglavnim kamenom. Nad vijencem se s krajeva kućišta uzdižu segmenti plitkog raskinutog polukružnog zabata u sredini kojeg je stilizirana dekorativna vaza. Prospekt se zatvara zastorom.

Kućište je prebojeno oker-sivo, uklade na pilastrima i “friz” ispod svirala svijetlozeleno, dok su rubovi profilacije prospektnog otvora broncirani.

U postolju kućišta, ispod prospekta je plitka niša sviraonika s pokrajnim pristupnim otvorima koje zatvaraju ravne zaklopnice. Ispod desne konzole pilastra je mala niša s vratašcima u koju je smješten efekt Uccelletti. Desno od manuala je registarska ploča s drvenim tokarenim povlačnicama registara koje su raspoređene u dva okomita niza. Kao da nisu izvorne, nalik su povlačnicama za harmonij. U glavi svake povlačnice je bijela emajlirana pločica s otisnutim nazivom registra. Ispod povlačnica, a izvan domašaja registarske ploče, izviruje registarska polužica za uključivanje efekta Uccelletti. Nekada je desno od pedala bila jedna drvena stupaljka na zapinjanje za kolektiv Tiratutti. To je davno ukinuto. Prije tridesetak godina kolektiv se aktivirao potezanjem željezne šipke koja je virila iz uklade poviše manuala. Firma Heferer je pri obnovi postavila u tu svrhu metalnu ručicu-obrtaljku iznad povlačnica.

Manual s 45 tipaka, opsega C–c3, s pokraćenom velikom oktavom, nije posve izvoran. Tipke su recentnog izgleda. Sačuvana je izvorna drvena ukladica nad tipkama. Rubnici dovode u nedoumicu, na prvi pogled izvorni prilagođeni novoj širini tipaka, odnosno stanjeni. Vitičaste barokne linije odstupaju od uobičajenih. Grublja obrada dade naslutiti da su možda nevješta kopija izvornih.

Pedal je noviji i nije izvoran. Ima 15 tipaka (+ tipka XVI) i opsega je (E) C – do (kromatski). Svirale na zračnici pedala govore o nekadašnjem opsegu pedala C–giso koji je imao standardnih 17 tipaka.

Dvije su zračnice. Manualna s kliznicama u visini prospekta (rađena u orahu) i pedalna uz stražnju stijenu blizu poda (rađena u arišu). Obje su izvorne, ali ima pokazatelja po kojima se zaključuje da je na manualnoj bila intervencija. Podjela na bas i sopran je na tonovima cis1/d1 a registri zastupljeni samo u sopranu, Voce umana i Cornetta imaju svirale cis1, što može biti ostatak podjele c/cis. Pedalna zračnica je dobila jedan dodatak koji u biti ne narušava izvornost, a dodan je radi četiri zamijenjene svirale (8-stopne su zamijenjena 16-stopnim) koje radi veće širine traže dodatni prostor.

Dva izvorna klinasta mijeha smještena su paralelno uz desni bok kućišta. Dimenzija su 138,5 x 69,5 cm (!). Iskustvo govori da je standard mjehova za ovu veličinu orgulja oko 200 x 100 cm. Neobično je što imaju po jedan nabor više: 6 vanjskih, odnosno 7 unutarnjih. Još je nešto neuobičajeno na njima, imaju rukohvate pa se dade zaključiti da prvotno nije bilo ni konopa, ni poluga već su se odizali rukama. Danas postoje dvije dvokrake drvene poluge prebačene preko zajedničkoe uporišne vodoravno postavljene grede i pokreću se ručno. Dodano je i električno puhalo.

Svirni i registarski prijenos je mehanički, standardan za mletačko-dalmatinske orgulje srednje veličine. Sve je izvorno osim nove daske s redukcijama za spoj pedala na manual, koja je mijenjana radi novog rasporeda tipaka u pedalu.

Dispozicija
Ripieno Melodijski registri
Principale bassi Voce umana (od d1)
Principale soprani (od d1) Flauto in 8va
Ottava Flauto in XII
Quintadecima Flauto in XV
Decima nona Cornetta soprani
Vigesima seconda Tromboncini bassi
Vigesima sesta Tromboncini soprani
Vigesima nona
Contrabassi

Napomene:
– Četiri najveće svirale registra Principale bassi su drvene, nad kliznicama
– Svirale registra Contrabassi prvotno su bile standardne (8 16-stopnih i 4 8-stopne). Naknadno su 8-stopne zamijenjene 16-stopnim pa je sada velika oktava kromatska.
– Registar Voce umana počinje od d1, međutim ima i sviralu cis1!
– Registri pod rednim brojevima 11, 12, 13 i 14 su konični.
– Registar Flauto in 8va nije podijeljen na bas i sopran. Veliku oktavu posuđuje transmisijom od registra Ottava. Samostalan je od co.
– Registar Flauto in XV veliku oktavu transmisijom posuđuje od registra Quintadecima. Samostalan je od co.
– Registar Cornetta počinje od d1 iako ima i sviralu cis1.
Dodaci:
– Ripieno (Tiratutti)
– Tamburo, aktivira se tipkom XVI u pedalu.
– Uccelltt (danas kopija)
Koncepcija instrumenta je u najmanju ruku neobična. Imamo svirale koje su po menzurama iz razdoblja prije Nakića, međutim kao da su pripadale dvanaeststopnim ili dvostrukim osamstopnim orguljam. Na to upućuju četiri konične flaute koje se nikako ne uklapaju ni u srednje velike, ni u velike osamstopne orgulje. Nadalje, manualna zračnica je nedosljedno podijeljena na bas i sopran. Da li je prepravljana? Pedalna zračnica sigurno pripada srednje velikim osamstopnim orguljama. Mjehovi su pak pitanje za sebe. Oni su za male osamstopne orgulje, a broj nabora upućuje na ranije razdoblje. Rješenje navedenih nelogičnosti može se otkriti istraživanjem arhiva i daljnjim organološkim proučavanjem instrumenta.

Comments are closed.