MINISTARSTVO KULTURE

UPRAVA ZA ZAŠTITU KULTURNE BAŠTINE

KONZERVATORSKI ODJEL U DUBROVNIKU

DANI EUROPSKE BAŠTINE 2006.

dubrovnik 1

ORGULJE

NA PODRUČJU

DUBROVAČKE BISKUPIJE

Autori izložbe i kataloga:
          Božidar Grga, Božena Popić-Kurtela, Ivica Žile, Nora Mojaš
Fotografije:
          Božidar Grga, Nora Mojaš, Miljenko Mojaš, AndreaMušić, Marija Kraljević, Arhiv Konzervatorskoga odjela u Dubrovniku
Grafičko oblikovanje:
          Nora Mojaš
Lektor:
          Antun Česko
Izdavač:
          Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine Konzervatorski odjel u Dubrovniku
Za izdavača:
          Žana Baća
Print:
          NikTrade d.o.o.
Sponzori:
          Društvo prijatelja dubrovačke starine, Dubrovačka biskupija, đevinar – Quelin d.o.o.,Dubrovačke ljetne igre

Božidar Grga

ORGULJE NA PROSTORU DUBROVAČKE BISKUPIJE

Osnovni tekst za Katalog izložbe
Proslov

Orgulje su stoljećima poticale glazbeni život u najširem smislu. Radi višeglasnog zvučanja, te skladnog i izdašnog tona prihvatila ih je Katolička crkva kao idealno glazbalo za pratnju pjevane riječi u bogoslužju. Do danas orgulje nisu ni malo izgubile od svojega značaja u liturgiji. Uistinu, nezamisliva je crkva bez te “kraljice instrumenata”.

Osim u životu vjerske zajednice, orgulje su imale značajnu ulogu u glazbenom životu i izvan nje, bile su središte glazbenih zbivanja u sredini u kojoj su postojale. Uz sebe su vezivale stalnu službu jednog ili dva profesionalna glazbenika, kapelnika (magistercapellae ili magistersacraemusices) i orguljaša, najčešće jedine školovane muzičare u gradovima našeg priobalja. Ti profesionalci su, osim sviranja, vodili zborove, okupljali i vodili veće ili manje instrumentalne sastave, komponirali za potrebe crkve i podučavali mlade u glazbi.

Orgulje od antike do danas

Činjenica je da u Europi tehničko i zvukovno usavršavanje orgulja traje više od tisućljeća i da su one postale suvremeno koncertno glazbalo tek u 20. stoljeću, skoro jučer. Taj prosec nije stao, aktivan je i sada i teče dalje. Europskim orguljama su prethodili starogrčki i rimski instrumenti: predkršćanskihidraulis i nešto mlađe pneumatske orgulje. Bili su to svjetovni instrumenti, bučni i glomazni, podesni za gladijatorske igre i pučke zabave. Postupno, širenjem kršćanstva, orgulje kao profano glazbalo nestaju s područja Europe, a njihova daljnja egzistencija vezana je za Istočno Rimsko Carstvo.

Nakon više stoljeće, točnije 757. godine, bizantski car Konstantin Kopronymus je darovao jedne orgulje franačkom kralju Pipinu Malom za njegov dvor. Od tada se orgulje ponovo šire prostorom Europe, pa ih već u 9. i 10. stoljeću posjeduju neke najuglednije crkve i samostani, a u 12. i 13. stoljeću su već vrlo rasprostranjene. Poseban poticaj njihovom širenju daje koncil u Milanu 1287. godine, kada se i službeno dozvoljava korištenje orgulja u Katoličkoj crkvi.

Prve orgulje u Hrvatskoj i Dubrovniku

Na zna se točno kada su se na području Hrvatske počele upotrebljavati orgulje. Iako najraniji pisani tragovi potječu iz 14. stoljeća, ne znači da orgulja u Hrvatskoj nije bilo još u 12. i 13. stoljeću. Prema dosada pronađenim podacima najranije orgulje se spominju u Zagrebu 1359. godine, a slijede podaci iz Dubrovnika, iz godine 1363. i 1364. S manjim vremenskim odmacima slijede vijesti o orguljama u drugim dalmatinskim gradovima. Znakovito je postojanje čak 5 orgulja u Dubrovniku u zadnjem desetljeću 14. stoljeća, što svjedoči o zavidnoj ekonomskoj snazi i razvijenom kulturnom životu, u ovom slučaju posebno glazbenom.

Orgulje na području dubrovačke biskupije od 14. stoljeća do danas

Dio najranijih podataka o orguljama odnosi se na Dubrovnik, bez spominjanja određene crkve, pa su te orgulje spomenute samo u ovom uvodnom dijelu. Slijedeći pregled je zasnovan na cjelovitim podacima:

Povijesne orgulje (do 1850. godine)

God. 1398., crkva Sv. Vlaha u Dubrovniku, graditelj magistar Andalužanin iz Sevilje

God. 1440., katedrala u Dubrovniku, orgulje neznanog graditelja

16. stoljeće, crkva Gospe od Šunja u Lopudu, orgulje neznanog graditelja

God. 1524., katedrala Velike Gospe u Dubrovniku, graditelj VincenzoColombi

God. 1557., crkva Sv. Marka u Korčuli, graditelj VincenzoColombi

God. 1558., crkva Sv. Vlaha u Dubrovniku, graditelj VincenzoColombi

16/17. stoljeće, crkva Sv. Nikole u Čilipima, orgulje neznanog graditelja

God. 1690., crkva Sv. Frane u Dubrovniku, orgulje neznanog graditelja

God. 1715., crkva Sv. Vlaha u Dubrovniku, orgulje neznanog graditelja

18. stoljeće, katedrala u Dubrovniku, orgulje neznanog graditelja

18. stoljeće, crkva Sv. Nikole u Korčuli, orgulje neznanog graditelja

God. 1800., crkva Sv. Marka u Korčuli, graditelj GaetanoMoscatelli

Mlađe povijesne orgulje (1851.-1900.)

Druga polovina 19. stoljeća, crkva Sv. Vinka Paulskog, radionica Tito Tonoli

Druga polovina 19. stoljeća, crkva Sv. Vlaha u Dubrovniku, radionica Tito Tonoli

Zadnja trećina 19. stoljeća, crkva svih svetih u Balatu na Korčuli, Radionica Bazzani

God. 1881., crkva Gospe od snijega u Cavtatu, radionica Bazzani

God. 1881., katedrala Velike Gospe u Dubrovniku, radionica Tito Tonoli

God. 1882., crkva Sv. Frane u Dubrovniku, radionica Bazzani

God. 1883., crkva Očišćenja Marijina u Smokvici, radionica Bazzani

God. 1883., crkva Sv. Marka u Korčuli, radionica Bazzani

God. 1886., crkva Pomoćnice Kršćana u Orebiću, radionica Tito Tonoli

God. 1889., crkva Sv. Josipa u Veloj Luci, radionica Bazzani

God. 1897., crkva Sv. Jeronima u Slanome, radionica GebrüderRieger

Sam konac 19. stoljeća, crkva Gospe Delorite u Kuni, radionica GebrüderRieger

God. 1900., crkva Sv. Frane u Dubrovniku, radionica GebrüderRieger

God. 1900., crkva Sv. Dominika u Dubrovniku (grad), radionica GebrüderRieger

Spomeničke orgulje (1901.-1950.)

Sam početak 20. stoljeća, crkva Pohođenja Marijina u Rožatu, radionica GebrüderRieger

Početak 20. stoljeća, crkva Velike Gospe u Rožatu, radionica GebrüderRieger

God. 1906., crkva Sv. Vlaha u Dubrovniku, radionica GebrüderRieger

God. 1907., crkva Sv. Roka u Lumbardi, radionica GebrüderRieger

God. 1909., crkva Sv. Vlaha u Janjini, radionica GebrüderRieger

God. 1910., crkva Velike Gospe u Orebiću, radionica GebrüderRieger

God. 1911., crkva Gospe od Snijega u Cavtatu, radionica GebrüderRieger

God. 1914., crkva Sv. Nikole u Korčuli, radionica radionicaGebrüderMayer

Između god. 1926. i 1928., Župa sv. Andrije u Dubrovniku, orgulje-automat iz vile Šeherezada, radionica WelteMichael&Sohne

God. 1928., crkva Sv. Nikole u Cavtatu. radionica Josip Brandl

God. 1935., crkva Sv. Frane u Dubrovniku, radionica FrancJenko

God. 1937., katedrala Velike Gospe u Dubrovniku, radionica Josip Brandl

God. 1940., crkva Sv. Vinka Paulskog u Dubrovniku, radionica FrancJenko

Recentne orgulje (od godine 1951.)

God. 1954., crkva Sv. Jakova na Višnjici u Dubrovniku, radionica Steierer-Stahl

God. 1958., crkva Svih Svetih u Blatu na Korčuli, radionica Heferer

God. 1966., crkva Sv. Dominika u Dubrovniku (Gruž), radionica Hans-DetlefKleuker

God. 1978., crkva Sv. Jakova na Višnjici u Dubrovniku, radionica FamilieKoch

God. 1987., katedrala Velike Gospe u Dubrovniku, radionica GustavoZanin

Sinteza

Navedeni podaci o orguljama s područja dubrovačke biskupije prikupljeni su iz različitih dostupnih izvora. Evidentirane su 44 sagrađene orgulje od kojih danas postoji njih 27. Možemo iz pojedinačnog prikaza koji slijedi izvući više zaključaka:

Gradovi Dubrovnik i Korčula vrlo rano nabavlja orgulje, češće ih zamjenjuju suvremenijima. Obično su to veće orgulje i u pravilu u raskošnijim kućištima. Okolne župe nabavljaju prve orgulje tek u 19. ili 20. stoljeću, manje su ili posve male, a kućišta su jednostavna i skromna.

Porijeklo nabavljenih orgulja je jednako kao i u ostalim dijelovima Dalmacije; do konca 19. stoljeća su mahom iz Italije, uglavnom iz Mletačke Republike, a od 1890. godine orgulje su nabavljane mahom s područja Austro-Ugarske Monarhije, odnosno iz Hrvatske, Slovenije, Čehoslovačke, Austrije i Njemačke.

Stanje zatečenih 27 orgulja je slijedeće:

Izvan uporabe je 7 orgulja

Djelomice u uporabi je 5 orgulja

U uporabi je 12 orgulja

Za troje orgulje nema podataka

Slična situacija je u cijeloj Hrvatskoj: oko tridesetak posto orgulja je sposobno za korištenje, međutim, za ozbiljno koncertiranje taj je postotak vjerojatno prepolovljen.

Najznačajnije orgulje s ovog područja

Postojeće orgulje čine široku lepezu po starosti, izvornosti i očuvanosti. Ono što je simptomatično, na cijelom području nema niti jednih baroknih orgulja, ali, ono što je vrlo značajno, postoje dvoje renesansne orgulje, za sada najstarije poznate u Hrvatskoj. To su orgulje u Lopudu i Čilipima. Posebno treba istaknuti lopudske orgulje. Njihovom restauracijom ponovo će u Hrvatskoj oživjeti izvorni zvuk renesanse.

Treći vrijedan instrument je iz 20. stoljeća, a značajan je radi svoje neobičnosti. To su orgulje-autamat koje su sve do nedavno bile u dubrovačkoj vili Šeherezada. Jedinstveni je to muzički automat po veličini i umjetničkoj izradi u Hrvatskoj, a raritetan je primjerak i u svijetu. One su atrakcija u pravom smislu te riječi, a njihova propast bi bila plod neodgovornosti i nepromišljenosti Dubrovčana i državnih institucija. Ohrabrujuća je vijest da je Ministarstvo kulture pokrenulo organološko istraživanje ovog instrumenta.

U Dubrovniku su i tri prelijepa i vrlo vrijedna kućišta orgulja, u Svetog Frane, u Svetog Vlaha i u katedrale Velike Gospe. Isticanje ovih orgulja i kućišta niti malo ne umanjuje vrijednost ostalih orgulja navedenih u popisu. Većina njih su povijesne ili spomeničke i kao takove trebaju biti kategorizirane, zaštićene i sačuvane.

I na kraju, orgulje su kao liturgijsko glazbalo vrlo loše tretirane u vrijeme socijalizma jer su

veličale Riječ. To vrijeme je iza nas pa počnimo početi buditi uspavane kraljice, kako smo

orgulje nazvali na početku.

POJEDINAČNI POPIS ORGULJA

1. Blato, Korčula, crkva Svih Svetih

A view of Earth from space.

Recentne orgulje hrvatske radionice M. Heferera udova i sin,op. 250, godina 1958.

 

 

Dispozicija: 2 manuala opsega C-a3, pedal opsega C-f1 i 12 registara (izvorno 11):

I. manual II. manual Pedal
Principal 8′ Geigenprincipal 8′ Subbass 16′
Gedeckt 8′   Hohlflöte 8′ Zartbass 16′
Koncertflöte 8′ Salicional 8′
Oktav 4′ Traversflöte 8′
Rauschquinte 2 2/3’i
Mixture x 4

 

Prijenos: Pneumatski.

Veličina:Manje srednje 8-stopne orgulje.

Stanje: God. 2006. zapuštene i izvan uporabe.

Iz prošlosti: Pri prvom uviđaju obavljenom 8. kolovoza 1971. župnik je izjavio da su prije ovih, u crkvi su bile orgulje radionice Bazzani iz Venecije.

Dio njihovih svirala je Milan Majdak iskoristio za novo dodani registar Mixture x 4.

2. Cavtat, franjevačka crkva Gospe od Snijega
Recentne orgulje njemačke radionice GebrüderRieger, op.1689, god. 1911. Temeljito ih je 2010. g. obnovila orguljarska radionica

Harmonija-M d.o.o. iz Ivanić Grada (V.Kostrevec).

dubrovnik 3Dispozicija: manual opsega C-f3, pedal opsega C-d1 i 9 registara:

Manual Pedal
Principal 8′ Subbass 16′
Burdon 16′ Cello 8′
Salicional 8′
Octav 4′
Dolce 4′
Rauschquinte x 2

Prijenos: Pneumatski.

Veličina: Male, dobro osmišljene 8-stopne orgulje.

Stanje: Orgulje su u optimalnoj funkciji

Iz prošlosti: Prema usmenom kazivanju don Mihe Demovića, franjevci iz Cavtata su, ne zna

se točno kada, preuzeli male rabljene renesansne orgulje (kasnije preuređene) od samostana sestara klarisa u Dubrovniku. Godine 1881. nabavljaju druge, nove orgulje, od radionice Bazzani iz Mletaka, a stare ustupaju crkvi Sv. Nikole u Čilipima, gdje se i danas nalaze. U rujnu 1909. godine počinje prikupljanje priloga za nabavu novih, trećih orgulja za franjevačku crkvu koje je 1911. sagradila i postavila radionica Braća Rieger. Bilo bi interesantno istražiti razloge uklanjanja relativno novih Bazzanijevih orgulja i gdje su one završile. Činjenica je da se jednake promjene, nešto brže, događaju i u franjevačkoj crkvi u Dubrovniku.

Mogućnosti instrumenta: Firma Rieger je izrađivala orgulje od biranih materijala i s velikom preciznošću. Osnovni registar, principal ima nadgradnju u oktavi i dvostrukoj mješanici, a podržava ih nešto tiša duboka poklopljenica. U pedalu je šesnaest-stopnisubbass, dostatan da s principalovom skupinom u potpunosti ozvuči prostor ove crkve. Slijede 3 solistička registra: ozbiljni čelo u pedalu, te nježni salicional i ljupka flauta-dolce. Spoj manuala na pedal pruža nove mogućnosti kombiniranja, kao i povećavanja i umanjivanja zvučnosti pedala. Oktavni spoj daje mogućnost udvostručenja snage pri svakoj kombinaciji što povećava zvukovne i dinamičke datosti. Ovako koncipirane male orgulje su predviđene za liturgiju, za koncertnu izvedbu manje zahtjevne orguljske literature i pratnju vokalnih i instrumentalnih solista, pjevačkog zbora i manjeg orkestra.

Kućište svojim skladom i preciznom izradom značajno odskače od konfekcijskih, mahom smeđih kućišta s početka XX. stoljeća. Kućište i ogradu pjevališta je prema kazivanju sadašnjeg gvardijana osobno oslikao poznati slikar Vlaho Bukovac, rodom iz Cavtata.

3. Cavtat, crkva sv. Nikole
A view of Earth from space.

Recentne orgulje slovenske radionice Josip Brandl, god. 1928

Dispozicija:2 manuala opsega C-g3, pedal opsega C-d1 i ukupno 16 registara:

Prijenos:Pneumatski.

Veličina: 8-stopne orgulje srednje veličine.

Stanje: Grom ih je oštetio 2004. g. Ne sviraju.

Mogućnosti instrumenta: Orgulje su namijenjene bogoslužju i skromnijem koncertiranju. Registarska paleta je vrlo uravnotežena: 6 registara principalove skupine, dva iz obitelji flauta, 5 uskomenzuriranih, dva burdona i trompeta.

I. manual II. manual Pedal
Trompete 8′. Flauta 8′. Subbass 16′
Mixtur 2 2/3′ Salicional 8′ Oktavbass 8′
Quinta 2 2/3′ Voxcoelestis 8′ Cello 8′
Oktav 4′ Flauta 4′
Bordun 16′
Principal 8′
Burdon 8′
Gamba 8′
Koncert viola 8′
4. Čilipi, crkva sv. Nikole

Starije povijesne orgulje iz 16./17. stoljeća neznanog graditelja.

A view of Earth from space.

Dispozicija:manual opsega C-c3 (45 tipaka) s pokraćenom velikom oktavom i ovješeni pedal

opsega C-eo (13 tipaka koje nemaju svojih svirala već su stalno povezane na tipke manuala), a

dodana mu je i tipka XIV koja aktivira naknadno dodani mehanički oktavni spoj Terza mano. Opseg je nekada bio C-H ili co s pokraćenom velikom oktavom (8 ili 9 tipaka).

Registri:

1. Principale                                     8. Voceumana (od h0)

2. Ottava                                        9. Flauto inottava (od c0)

3. Quintadecima

4. Decima nona

5. Vigesimaseconda

6. Vigesimasesta

7. Vigesima nona

Prijenos je mehanički, ovješen.

Veličina: Male povijesne 8-stopne orgulje.

Stanje:Djelomice u uporabi, zvuk ugodan.

Mogućnosti instrumenta:Orgulje su namijenjene liturgiji, a pogodne su i za bassocontinuo.

Komentar:Na novosagrađenom prostranom betonskom pjevalištu u crkvi Sv. Nikole u Čilipima nalaze se jedne od značajnijih povijesnih orgulja u Hrvatskoj. Proučavanje obavljeno u kolovozu 2004. potvrdilo je pretpostavku da su nastale u XVII. ili XVI. stoljeću i da su bile od 6 stopa (najdublji ton F). U XVIII. stoljeću dobile novu zračnicu kako bi se dodavanjem nova tri tona u basu povećale u osam-stopne (najdublji ton je C). Tada su naizgled prilago-đene baroknoj koncepciji.

Kućište orgulja je davno izmijenilo svoj izgled. Unatoč tome, čini se da još ima izvornih dijelova u postolju i oko manualne klavijature. Kućište je prekrajano i nakon 1971. godine, naime, ukinuta su proširenja za klinaste mjehove u postolju kućišta koja su evidentirana 1971.

Fonički fundus unatoč svojoj šarolikosti potvrđuje da su izvorne svirale ovih orgulja rene-sansnih menzura. Bilo bi vrlo interesantno vratiti izvorni renesansni zvuk orguljama, odnosno ukloniti naknadno postavljene zamjenske svirale i na njihovo mjesto vratiti rekonstruirane po izvornom predlošku. Bile bi to jedinstvene orgulje u Hrvatskoj. Koncerti stare glazbe na tim orguljama bili bi vrlo privlačni Dubrovčanima i njihovim gostima.

Iz prošlosti: Prema usmenom kazivanju don Mihe Demovića ove orgulje su najprije bile u samostanu sestara Klarisa u Dubrovniku, nakon toga kod franjevaca u Cavtatu, a kad su ovi nabavili 1881. godine nove Bazzanijeve orgulje, stare su ustupljene crkvi Sv. Nikole u Čilipima.

Preporuka: Potrebno je obaviti dodatna proučavanja i restauraciju instrumenta na način da ga se dovede u stanje kakvo je bilo nakon preuređenja instrumenta iz šest-stopnog u osam-stopni. Postoji dosta elemenata koji omogućuju takvu obnovu. Instrument bi morao imate renesansni zvuk i ranobarokna tehnička rješenja. Razvrstavanje postojećih izvornih svirala bit će vrlo zahtjevan posao.

5. Dubrovnik, dominikanska crkva Sv. Dominika

U ovoj crkvi su rabljene recentne orgulje nabavljene iz Njemačke. Nema informacija o veličini i ostalim tehničkim detaljima. Do 2006. godine crkva je imala dvomanualne orgulje radionice GebrüderRieger iz 1900. godine. Te orgulje su preseljene u dominikansku crkvu u Bolu na Braču.

6. Dubrovnik, franjevačka crkva Sv. Frana

Višeslojne, povijesne i recentne orgulje slijedećih radionica: PietroBazzani, GebrüderRiegeriFrancJenko, a godine građenja su 1690., 1882., 1900. i 1935. Nužne zahvate je nakon 2005. godine obavila radionica Harmonija-M d.o.o. iz Ivanić Grada /V. Kostrevec).

dubrovnik 6

Dispozicija: 3 manualaopsega C-g3, pedal opsega C-f1 i 39 registara (30 zvučećih)

I. manual II. manual III. manual Pedal
Tromba 8′ Undamaris 8′ (počinje od c0) Eolina 8′ Bordun 16′ (posuđuje tonove iz istoimenog registra u II. manualu)
Mikstura četverostruka Salicional 8′ Voxcelestis 8′ Subbas 16′
Flauta 16′ (od c0, posuđuje tonove iz registra Flauta 8′) Tibija 8′ Dulciana 4′ Oktavbas 8′ (vjerojatno posuđuje tonove iz registra Subbas 16′)
Flautica 2′ (posuđuje tonove iz registra Cijevna flauta 4′) Salicet 4′(posuđuje tonove iz registra Salicional 8′ Harmonična flauta 8′ Principalbas 16′
Terca 1 3/5′ Bordun 8′ Fugara 8′ Violon 16′
Kvinta 2 2/3′ Traversna flauta 4′ Principal dolce 8′ Čelo 8′ (posuđuje tonove iz registra Violon 16′)
Oktava 4′ (posuđuje tonove iz registra Principal 8′) Violinski principal 8′ Suvavial 4′ Posaune 16′ (ima 12 svirala od 16′ C-H, ostalo posuđuje od Trombe 8′ u I. manalu) )
Koncert viola 8′ Prestant 4′ (posuđuje tonove iz registra Violinski principal 8′) Pikolo 2′
Principal 8′ Bordun 16′ Oboa 8′
Cijevna flauta 4′ Mikstura trostruka Vox humana 8′ (uključuje tremolant, a tonove posuđuje iz registra Oboa 8′)
Gamba 8′
Flauta 8′

 

Prijenos: Pneumatski.

Veličina: Velike orgulje.

Stanje: Djelomice su u uporabi.

Mogućnosti instrumenta: Za naše prilike ovo su velike orgulje s velikim mogućnostima koncertiranja, dakako, ako bi se provela potpuna restauracija

Iz prošlosti: Nakon razornog potresa 1667. godine, franjevci su odlučili nabaviti nove orgulje. Godine 1690. sagrađene su za ono doba velike renesansne dvanaest-stopne orgulje neznanog talijanskog orguljara. U literaturi se navodi da ih je sagradio Karlo De Beni Veronežanin, no taj podatak nije provjeren. Posebnu umjetničku vrijednost ima monumentalno kućište koje s korom tvori skladnu cjelinu. I danas je ovo najljepše veliko kućište u Dalmaciji.

Renesansne orgulje su služile 192 godine, pa su fratri 1882. g. nabavili nove, za ono doba suvremene orgulje, sa znatno većim mogućnostima od starih. Sagradio ih je mletački orguljar PietroBazzani i ugradio u postojeće kućište koje je povećao po dubini. Svečana kolaudacija je oduševila Dubrovčane, a lokalne su novine bile pune hvale i komplimenata graditelju i njegovom djelu. Kako i ne bi? Dubrovnik je dobio prve koncertne orgulje mletačko dalma-tinskog tipa, velike, sa vjerojatno dva manuala i kromatskim pedalom i ostalim pozitivnim rješenjima s konca XIX. stoljeća. Pa ipak! Bazzanijeve orgulje su u usporedbi s prethodnim umrle tek što su se rodile.

Osam godina nakon, točnije 1900., njemačka tvornica orgulja Braća Rieger gradi prve svoje orgulje u Dalmaciji, u crkvi Sv. Frana u Dubrovniku. Dakako, Bazzanijeve orgulje su uklonjene, a na njihovo mjesto su postavljene Riegerove, koje su drukčije koncepcije (njemački tip orgulja) i sa drukčijim, tada vrlo naprednim tehničkim rješenjima. Imale su 2 manuala i pedal i 11 registara (sa transmisijama 17). Do danas su sačuvane sve zračnice i svirale Riegerovog instrumenta i u dobrom su stanju.

Pitanje je koji je to valjani razlog naveo dubrovačke franjevce da nove i «najveće orgulje u pokrajini» uklone s kora crkve Sv. Frana? Je li uistinu moguće da su orgulje nakon osam godina bile tako loše da ih je trebalo ukloniti? Moguće je da koncem 19 stoljeća Bazzanijevi instrumenti nisu bili kvalitetni kao nekada, ali da i je tako, skupe investicije ne ostvaruju se bez čvrstog ugovora s garancijom, pa je pretpostaviti da su franjevci mogli ukloniti nastale kvarove o trošku graditelja. Jedno je ipak sigurno; samostan tada nije imao novčanih poteškoća.

Dubrovački franjevci su očito cijenili glazbu. Godine 1935 angažirali su Franca Jenka, tada mladog orguljara iz Ljubljane, da im modernizira i poveća Riegerove orgulje. Jenko je napravio slijedeće:

• Pomaknuo je kućište prema pročelnom zidu crkve i povećao ga po dubini.

• Dodao je nove zračnice i nove registre koji se dobro slažu s Riegerovim.

• Uklonio je stari sviraonik i dodao novi, s 3 manuala (jedan više) i pedalom.

• Ugradio je dio svirala iz starih Bazzanijevih orgulja.

• Mehanički prijenos je zamijenio pneumatskim

Tako je crkva Sv. Frana dobila uistinu velike koncertne orgulje s 30 registar (s transmisijama 39). One su djelo dviju radionica (Rieger i Jenko) koje pripadaju nešto različitim orguljarskim tradicijama. Očito je ta kombinacija uspjela, jer preko 70 godina ove orgulje oduševljavaju vjernike, glazbene umjetnike i publiku. Detaljno su proučene u kolovozu 2005. godine.

Preporuka: Potreban je temeljiti zahvat, ali ne bi bilo dobro da ove orgulje promijene svoj karakter. One su osvjedočeno dobro koncipirane baš ovakve kakve jesu.

7. Dubrovnik, katedralna crkva Velike Gospe

Recentne orgulje talijanske radionice Gustavo Zanin, god. 1987.

dubrovnik 7

Dispozicija:3 manuala opsega C-c4, pedal opsega C-g1 i ukupno 39 registara:

I. manual II. manual III. manual Pedal
Principale 8′. Decimaseconda 2 2/3′ Bordone 16′ Contrabasso
Ottava 4′ Quintadecima 2′ Bordone 8′ Basso 8′
Quintadecima 2´ Decima nona 1 1/3′ Principale 4′ Ottava 4′
Ripieno 4 file Vigesimaseconda 1′ Ripieno 4 file Principale 16′
Sesquialtera 2 file Ripieno 5 file Flauto 4′ Bordone 16′
Cornocamoscio 8′ Voceumana 8′ Nazardo 2 2/3′ Quintaton 10 2/3′
Cromorno 8′ Bordone 8′ Silvestre 2′ Bordone 8′
Principale 16′ Tromba 8′ Viola 8′ Subbasso 16′
Principale 8′    Voceceleste 8′ Fagotto 16′
Ottava 4′ Oboe 8′ Tromba 8′
Clarone 4′

Prijenos: Elektro-digitalni.

Veličina: Velike koncertne orgulje.

Stanje: Održavaju se i koriste.

Iz prošlosti: Prema dostupnim izvorima ukatedrali su se do danas izmijenile barem šestore

orgulje Prvi dostupni podatak dolazi iz peraučenog upravitelja dubrovačkeškole i pisca Filipade Diversisa koji piše da je stolna crkva u Dubrovniku imala 1440. god. orgulje u koje na blagdane za vrijeme mise i večernje svira orguljaš koji je za to plaćen.

Isti izvor donosi podatak o drugim orguljama,a navodi znamenitog mletačkog orguljara VincenzaColombi (magistro Vincentio da Casalsan Vaso da Monteferra) koji je god. 1523. ugovorio gradnju novih orgulja, a trebale su bitidovršene, dopremljene iz Venecijei postavljene godinu dana kasnije, 1524.Radilo se o orguljama od 7 registara s najdubljom sviralom F od 12 stopa. Bio je to za onovrijeme veličanstven instrument.

O trećim orguljama svjedoči raskošno barokno kućište. Podaci o njima još nisu otkriveni.

Četvrte orgulje za katedralu je godine 1880. sagradio (ili ugovorio) Tito Tonoli iz Brescie i ugradio ih u već postojeće barokno kućište prethodnih orgulja.

Godine 1937. katedrala je nabavila nove, pete orgulje, od radionice Josip Brandl iz Maribora, a prethodne Tonolijeve su završile kod jezuita, u crkvu Sv. Ignacija, gdje se i danas nalaze. Tada je uklonjen donji dio starog povijesnog kućišta, a gornji dio je postavljen na stupove pa je na taj način oslobođen dio prostora ne pjevalištu. U to povijesno nadgrađe je ugrađen dio novog Brandlovog instrument, a dio u naknadno dodana bočna proširenja. Brandlove orgulje su bile velike, s pneumatskim prijenosom i imale su 2 manuala i pedal i ukupno 30 registara. Pri zadnjem obilasku 1975. godine,te orgulje su bile posve zapuštene i izvan funkcije.

Današnje orgulje su šeste u ovoj crkvi. Njih je GustavoZanin ugradio u monumentalno barokno kućište trećih orgulja.Zaninove orgulje su stvarno velike, ali se ne mogu pohvaliti zvukovnom osobnošću.

8. Dubrovnik, isusovačka crkva sv. Ignacija
Mlađe povijesne orgulje talijanske radionice Tito Tonoli,Brescia, god. 1881.

Smještene su u tijesnojpovišenoj lođi u desnom zidu crkve.
Pristup je iz samostana.
dubrovnik 9dubrovnik 8

 

 

 

 

 

 

 

Dispozicija:manual opsega C-a3, pedal opsega C-e0 i 22 registra:

Ripieno Rgistri da concerto
. Principale 16 bassi(Quarta mano) Campanelle soprani
Principale (8′) bassi Ottavino 2′ soprani
Principale (8′)soprani Fagotto 8′ bassi
Ottavabassi Tromba 8′ soprani
Ottava soprani Cornoinglese
Quintadecima Viola bassi 4′
Decima nona Viola soprani
Vigesimaseconda Flauto 16 soprani
Vigesimasesta Duodecima 2 2/3′ soprani
Vigesima nona Duodecima 2 2/3′ bassi
Trigesimaterza e sesta
ContrabassiconOttava (Pedal)

 

Opaska: Zračnica je ventilna.

Prijenos: Mehanički, ovješen.

Veličina: Veliketalijanske romantičke orgulje.

Stanje: Orgulje su uredne, obnovljene 2004. (obnovio WolfgangJulius Braun).

Mogućnosti instrumenta: Radionica Tonoli je pod utjecajem škole Serassi uspješno gradila orgulje u maniri talijanskog romantizma. Orgulje ovog tipa u dispoziciji još uvelike koketiraju s baroknom tradicijom. Fonički fundus je podijeljen na ripieno (karakteristika talijanskog baroka) i registre da concerto koji su u duhu talijanskog romantizma. Ripieno svojim sjajem omogućuje korektnu izvedbu renesansne i barokne glazbe, a zahvaljujući kromatici u velikoj oktavi i raznovrsnosti registara da concerto, repertoar se može proširiti i na talijanske skladatelje XIX. stoljeća. Također, ove orgulje mogu u potpunosti udovoljiti i liturgijskim potrebama, mogu pratiti soliste, različite vokalne i instrumentalne ansamble i velike pjevačke zborove.

Iz prošlosti: Ovo su najstarije sačuvane orgulje u gradu Dubrovniku. Nabavljene su kao rabljene, a mnogi tragovi upućuju na dubrovačku katedralu Velike Gospe, za koju je Tonoli gradio orgulje (ili ugovorio gradnju) 1880. godine. Tonolijeve orgulje su, kad je katedrala nabavila nove orgulje radionice Josip Brandl iz Maribora vjerojatno prenesene u crkvu Sv. Ignacija, no o tome nema pouzdanih podataka. Prema jednom talijanskom izvoru u gradu Dubrovniku su, osim u katedrali bile još dvoje Tonolijeve orgulje građene u drugoj polovini XIX. stoljeće (koje danas ne postoje), u crkvi Sv. Vlaha i u sestara ančela.

Preporuka: Orgulje su u naknadno improviziranom kućištu smještene u povišenu lođu u desnom zidu crkve. Taj prostor površine petnaestak četvornih metara i visine nešto preko 5 metara jedva da je dovoljan za smještaj orgulja, orguljaša i 5-6 pjevača. K tome, otvor lođe je premalen pa se iz crkve orgulje više naslućuju nogo vide. Ova pozicija nije sretno rješenje iz više razloga: zvuk orgulja se formira izvan prostora crkve, slaba je komunikacija orguljaša i pjevača sa svećenikom i sakrivene su oku. Bilo bi poželjno orguljama odrediti novu lokaciju u prostoru crkve.

Dubrovnik, crkva Sv. Jakova na Višnjici

Nedavno je ova crkva dobila dvoje rabljene orgulje iz Njemačke. Godine 2005. jedne su montirane na pjevalištu, a druge u crkvi, blizu glavnog oltara. Montirao ih je njemački orguljar WolfgangJulius Braun. Dao je slijedeće podatke:

9. Dubrovnik, crkva Sv. Jakova, veće orgulje
dubrovnik 10

 

 

 

 

 

Dispozicija:dva manuala opsega C-f3 ipedal opsega C-d1 i ukupno 11 registara:

I. manual Pedal
Principal 8′ Subbass 16′
Harfpfeife 8′
Oktav 4′
Flöte 4′ B
Waldflöte 2′
Mixtur 3fach
7. Gedeckt 8′
Rohrflöte 4′
Nasat 2 2/3′
Blockflöte 2′

Prijenos:Električni.
Veličina:Manje srednje 8-stopne orgulje.
Stanje:Orgulje su kupljene kao rabljene. U uporabi su.

Mogućnosti instrumenta: Orgulje mogu zadovoljiti liturgijske potrebe, nomoguće je izvoditi i manje za-htjevnu koncertnu literaturu, pratnju solista i sastava i bassocontinuo.

10. Dubrovnik, Sv.Jakov, pozitiv (male orgulje)
Recentni pozitivnjemačke radionice FamilieKoch, god. oko 1978.

dubrovnik 12dubrovnik 11

 

 

 

Dispozicija: manual opsega C-g3 i tri registra:
1. Gedeckt 8′
2. Rohrflöte 4′
3. Principal 2′

 

 

Prijenos:Vjerojatno mehanički.
Veličina: Manji pozitiv.
Stanje: Pozitiv je u dobrom stanju (kupljen je kao rabljen)
Opaska: Orgulje bez 8-stopnog principala su pozitv.
Mogućnosti instrumenta: Pozitiv je dobar za uvježbavanje i pratnju pjevača u bogoslužju. Može se koristiti zabassocontinuo(starija literatura).

11. Dubrovnik, dominikanska crkva sv. Križa
Recentnipozitiv s pedalom njemačke radioniceHans-DetlefKleuker, god. 1966.dubrovnik 13

Dispozicija:Ove male orgulje su po zvuku i ustrojstvu pozitiv s pedalom. Imaju manual opsega C-g3, pedal opsega C-f1 i 5 registara od kojih su 4 podijeljenana bas i sopran po uzoru na talijanski barok. Podjela je na tonovimaa0/b0,  pa ih je prividno 9.

Registri:
1. Gedackt 8′ bassi        5. Prinzipal 2′ bassi
2. Gedackt 8′ soprani     6. Prinzipal 2′ soprani
3. Rohrflöte 4′ bassi      7. Mixtur 3fach bassi
4. Rohrflöte 4′ soprani    8. Mixtur 3fach soprani
9. Subbass 16′ (Pedal)

Prijenos:Elektro-pneumatski.
Veličina:Pozitiv s pedalom.
Stanje:Instrument je uredan,u uporabi.
Opaska:Dar je četiriju obitelji: Miloslavić, Galjuf, Ucović-Mrđenović i Doršner.

Mogućnosti instrumenta:Orgulje skladno zvuče i potpuno zadovoljava liturgijske potrebe. Podesan je i za izvedbu jednostavnije koncertne literature, pratnjui za bassocontinuo.

12. Dubrovnik, sestre ančele, crkva Srca Isusovog
Recentne orgulje slovenske radionice Franc Jenko, op. 42, god. 1940.

dubrovnik 14

Dispozicija:2 manuala opsega C-a3, pedal opsega C-d1 i ukupno 16 registara.

I. manual II. manual Pedal
Mixtura Voxcoelestic 8′ Piano bas 16′
Flauta 2′ Burdonček 8′ Subbas 16′
Kvinta 2 2/3 Fugara 4′ Oktavbas
     Principal 8′ Pikolo 2′
Koncert viola 8′ Oboa 8′
Flauta 4′ Vox humana
Salicional 8′

Prijenos: Pneumatski.
Veličina:Osamstopne orgulje srednje veličine.
Stanje: U funkciji su.
Mogućnosti instrumenta: Ovo je solidan liturgijski instrument s mogućnošću izvođenja nešto jednostavnije koncertne literature.
Iz prošlosti: Prije ovih, u crkvi su bile orgulje radionice Tonoli iz Brescie.

13. Dubrovnik, crkva sv. Vlaha
Recentne orgulje njemačke radionice GebrüderRieger, op.1242, god.1906.

dubrovnik15
Dispozicija: 2 manuala opsega C-f3, pedal opsega C-d1 i 13 registara

I manual II manual Pedal
Principal 8′ Geigen Principal 8′ Subbass 16′
Bourdon 16′ Salicional 8′ Cello 8′
Gamba 8 ‘ Rohrflöte 8′
Gedeckt 8 ‘ Octave 4′
Octave 4 ‘ Dolce 4′
Rauschquinte 2-fach

Prijenos:Elekto-digitalni (do 2001. je bio pneumatski)
Veličina:Osam stopne orgulje srednje veličine.
Stanje: Obnovio ih je Wolfgang Braun 2001. g. U uporabi su.
Mogućnosti instrumenta:Radionica Rieger je gradila solidne instrumente s romantičkim karakterom zvuka. Ove orgulje imaju uravnotežen zvuk koji ima potrebnu punoću i obojenosti.Primjeren je volumenu crkve. Registri su pažljivo odabrani, pa iako je u pitanju liturgijski instrument, kontrastno komponirani manuali omogućuju iskorak u jednostavniju koncertnu literaturu, kao i pratnju solista, te vokalnih i instrumentalnih ansambala.
Iz prošlosti: Prema pisanim izvorima, za crkvu Sv. Vlaha sagrađeno je barem 5 orgulja. Po-stoji ugovor iz 1398. godine prema kojemu se magisterIohanessAndalus de Sibilia, građanin Venecije, obvezao sagraditi nove orgulje.

Stotinjak godina kasnije, 1558., nove orgulje je sagradio VincenzoColombi (magistro Vin-centio da Casal san Vaso da Monteferra), pripadnik poznate mletačke orguljarske obitelji. Imale su 6 registara, a najdublji ton je bio F od 6 stopa.
Treće su bile sagrađene 1715. godine i ne zna se tko ih je gradio. Od njih je sačuvano samo raskošno barokno kućište.
Četvrte su prema talijanskim izvorima sagrađene u drugoj polovici XIX. stoljeća. Postavila ih je radionica Tonoli iz Brescie.
Pete su postojeće. Kako je pjevalište vrlo skučeno, na njemu su u kućište iz 1715. godine postavljene zračnice prvog manuala i pedalasa sviralama, dok je zračnica sa sviralama drugog manuala bila smještena iza glavnog oltara, u prozorsku nišu. Njih je 2001. godine temeljito obnovio njemački orguljar WolfgangJulius Braun. Tada je uz ostale izvedene radove pneumatski prijenos zamijenjen elektro-digitalnim,a korpus drugog manuala izmje-šten u novo napravljeno kućište koje je prislonjeno uz leđa glavnog oltara.

14. Dubrovnik, orgulje iz vile Šeherezada
(Orgulje-automat, vlasništvo župe Sv. Andrije)
Ove automatske orgulje su poseban raritet, vrhunac u gradnji ovog tipa orgulja. Gradila ih je poznata njemačka radionica WelteMichael&Sohneizmeđu 1926. i 1928. godine. Izvan uporabe su, rastavljene i (nedolično) pohranjene.

dubrovnik16dubrovnik16 copy
dubrovnik16 copy

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Dispozicija:dva manuala opsega C-c4, pedal opsega C-f1 i ukupno 20 registara:

I manual II manual Pedal
Vox coelestis 8′ Viol. D’orch. 8′ Still gedeckt 16′
Viol. D’orch. 8′ Traversflöte 8′ Subbass 16′
Traversflöte 8′ Bordun 8′ Bordun 8′
Gamba 8′ Horn 8′ ? (Otpala pločica)
Principal 8′ Viola 8′
Fagott 8′ Oboe 8′
Flöte 4′ Vox humana 8′
Harfe Klarinette 16′
Vox humana Echo
? (Otpala pločica)
? (Otpala pločica)

 

 

Prijenos:Pneumatski s elektro-mehaničkim pomagalima u sviraoniku.
Veličina: Kao orgulje instrument je srednje veliki. Kao orgulje-automat instrument je veliki.
Stanje:Orgulje su devastirane i izvan uporabe.
Ove automatske orgulje su jedinstveno pokretno kulturnodobro u Hrvatskoj i neponovljiva
su vrijednost. Zadivljuju veličinom, visokom tehnologijom izrade i prekrasnim i raskošnim pročeljem koje je rijedak primjerak visokog obrtničkog umijeća. Ono je stilski u skladu sa ambijentom i moguće je da je rađeno po ideji Alfreda Kellera koji je projektirao vilu Šeherezada (gotički, maurski i secesijski elementi).
Danas su ovakva glazbala i u svijet rijetkost, izuzmemo li svjetske velike muzeje i privatne zbirke. Ako bi smo o njima sudili kao o orguljama, a u neku ruku to i jesu jer je na njima moguće svirati i «u živo», možemo ih uvrstiti u orgulje srednje veličine. Ako ih vrednujemo kao muzički automat, a to su prvenstveno, onda je to instrument iznimno velikih razmjera.
Građene su za salon vile Šeherezada u Dubrovniku u što nas uvjeravaju oblik i veličina zračnica i dimenzije ukrasnog pročelja. Ali, postoji priča koja je do nas došla iz kruga europskih graditelja orgulja. Navodno su ovo jedne od dvojih orgulja blizanaki koje su bile naručene za salone na brodu Titanic. Kako nisu bile dovršene na vrijeme, ostale su u radionici. Drugi primjerak je danas u Americi.
Uz orgulje su sačuvani tonski zapisi na papirnatim perforiranim svicima, a svaki je u posebnoj kartonskoj kutiji. Ima ih 125 i dobro su sačuvani. Cijela fonoteka! To su tonski zapisi skladbi koje su uživo izvodili renomirani umjetnici s konca XIX. i početka XX. stoljeća. Išao bih tako daleko da bih stavio znak jednakosti između vrijednosti fonoteke i samih orgulja. Sreća je da je ministarstvo financiralo inventarizaciju, popis i katalogizaciju svitaka. Ipak bit će ih moguće preslušati tek kad se obnove automatske orgulje.
Nakon drugog svjetskog rata vila Šeherezada je nacionalizirana, a vraćena je vlasnicimaposlijeosamostaljenja Republike Hrvatske.Nedugo nakon toga, vilu i hotelArgantina kupu-
je Andronik Lukšić. Bivši vlasnici su poprilično devastirane orgulje poklonili Župi sv. Andrije.
Dubrovačka konzervatorska služba je reagirala prema svojim ovlastima. Zatražila je stručno ocjenu vrijednosti i stanja instrumenta i upoznala s time zainteresirane strane. Stanje je bilo slijedeće: Orgulje su izvan uporabe preko 50 godina, zapuštene i u dobroj mjeri devastirane. Dobar dio foničkog fundusa je uništen, oko 50%. Također su oštećeni elektromehanički sustavi u sviraoniku. Nazočna je uznapredovala crvotočina.
Nakon toga slijede nepromišljeni postupci koji su uzrokovali nova i nepotrebna oštećenja većeg opsega.
U namjeri da se instrument postavi u crkvu sv. Jakova u Dubrovniku orgulje su demontirane i pohranjene u nekoliko prostora. Kad se spoznalo da su orgulje zaštićeno kulturno dobro i da se, niti s praktične strane, niti po konzervatorskim pravilima ne mogu i ne smiju prenamijeniti u liturgijski instrument, župnik je bio voljan ustupiti orgulje državi po vrlo povoljnoj cijeni. Dubrovački Konzervatorski odjel je to podržao i u više navrata podnosio zahtjev Ministarstvu kulture. Konačno, ove godine su odobrena sredstva za inventarizaciju i proučavanje orgulja, što je prvi korak za izradu projekta obnove i samu restauraciju.

15. Janjina, crkva sv. Vlaha

Recentne orgulje njemačke radionice GebrüderRieger, op. 1485, sagrađene oko 1909. god.dubrovnik19

Dispozicija:manual opsega C-f3, pedal

Manual
1.    Principal 8′
2.    Salicional 8′
3.    Gedeckt 8′
4.    Octav 4′
5.    Dolce 4′
Pedal
6.    Subbass 16′

Prijenos:Pneumatski.
Veličina:Male, skromne8-stopne orgulje.
Stanje: Godine 2008. orguljar Velimir Kostrevec iz Ivanić Grada je obavio najnužnije po-pravke. U uporabi su.
Mogućnosti: Orgulje sunamijenjene bogoslužju, skromnijem koncertiranju i pratnji solista i manjih ansambala.

16. Korčula, dominikanska crkva sv. Nikole
Recentne orgulje austrijske radionice GebrüderMayer, sagrađene 1914. godine.dubrovnik20
Dispozicija:Orgulje imaju manual opsega C-f3, pedal opsega C-d1 i ukupno 11 registara:

I manual II manual Pedal
Mistura 2′ Viola 8′ Subbass
Ottava 4′ Aeoline 8′
Flauto amabile 8′ Voceceleste 8′
Gamba 8′ Bourdon 8′
Principal 8′ Flauto traverso 4′

Prijenos: Pneumatski.
Veličina:Manje srednje 8-stopne orgulje.
Stanje: Održavaju se i koriste.
Mogućnosti instrumenta: Orgulje imaju interesantnu dispoziciju; jasan principalov kor, dvije flaute i 4 nježnija registra uže menzure. Osim za bogoslužje, mogu poslužiti i za izvođenje skromnije koncertne literature.
Iz prošlosti: U razgovoru s jednim od redovnika, pri prvom obilasku 8. kolovoza 1971. doznali smo da su postojale orgulje prije ovih i da su bile na koru, prislonjene uz desni zid.

17. Korčula, crkva sv. Marka

Mlađe povijesne orgulje talijanske radionice Bazzani, op. 324, god. 1883.

dubrovnik 21

Dispozicijaiz 1975. g.Odstranjen je izvorni svironik i zamijenjen suvremenim. Manual je opsega C-f3, apedal C-h0.Ukupno je 1975. g.bilo 13 registara.

Ripieno (principalov kor) Registri da cocncerto
Principale (bassi i soprani objedinjeno) Voceumana soprani
Ottava Flauto inottava 4′
Quintadecima (preimenovano u Superoktav) Flauto reale 8′
Decima nona (preimenovano u Quinta 1 1/3′) Bourdon 8′ (Majdak ?)
XXII, XXVI i XXIX, sada Mixtur 3fach Salizional 8′ (Majdak?)
Contrabassi Campanellebassi (do cis1)
Ottavadi CTB Uccelletti (tič)

Prijenos je mehanički, ovješen.
Veličina:Talijanske osamstopne romantičke orgulje, relativno velike.
Stanje: Nema informacija u kakvom su stanju.
Mogućnosti instrumenta: Orgulje su u ovom obliku pogodne za liturgijska slavlja i koncertnu izvedbu manje zahtjevne literature (djelomice barok i talijanski autori XIX stoljeća).
Zamijećene su Majdakove uobičajene intervencije na orguljama mletačko-dalmatinskog tipa, izvedene vjerojatno šezdesetih godina 20. stoljeća:
1. Sažimanje dva i više registara na jednu zajedničku komandu i
2. preimenovanje registara u stilu kontinentalnih radionica.
Osim navedenih intervencija, uklonio je Bazzanijevo kućište kako bi oslobodio rozetu na pročelju crkve. Prospektne svirale su sada slobodno-stojeće.
Iz prošlosti: Do danas su se prema dostupnim spoznajama u korčulanskoj katedrali izmijenile
troje orgulje. Gradnja prvih za koje znademo ugovorena je 1556. godine s Vincenzom Colom-
bi iz Mletaka, a dovršetak i postavljenja dogovoreni su za Božić 1557. g. Bile su to 6-stopne orgulje s najduljom sviralom F od 6 stopa. Služile su vjerojatno do godine 1800.
Druge orgulje je izradio GaetanoMoscatelli 1800 godine. Sudeći prema ugovoru, pogođena je gradnja velikih osamstopnih katedralnih orgulja mletačko-dalmatinskog tipa, s jednim manua-lom i pedalom i ukupno 20 registara. Ovo su do sada najveće poznate njegove orgulje, a građene su u skladu s Nakićevim načelima.

18. Kuna, crkva Velike Gospe

Recentne orgulje njemačke radionice GebrüderRiegers početka 20 stoljeća.

dubrovnik 22

Dispozicija: Orgulje imaju manual opsega C-f3, pedal opsega C-d1 i ukupno 6 registara.

  1. Subbass 16′ (pedal)
  2. Principal 8′
  3. Gedeckt 8′
  4. Salicional 8′
  5. Octav 4′
  6. Dolce 4′

Prijenos:Pneumatski.
Veličina:Male 8-stopne orgulje.
Stanje: Obnovljene 2009., djelomice u uporabi
Mogućnosti instrumenta:Orgulje su namijenjene bogoslužju i pratnji manjih sastava.

19. Kuna, franjevačka crkva Gospe Delorite

Mlađe povijesne orgulje njemačke radionice Gebrüder Rieger, OP. 660, konac 19. stoljeća.

dubrovnik 23

Dispozicija:Orgulje imaju manual opsega C-f3, pedal opsega C-d1 i ukupno 11 registara:

Manual                                                   Pedal

1. Principal 8′              6. Vox humana 8′       10. Subbass 16′

2. Bourdon 16′              7. Rohrflöte                11. Cello 8′

3. Hohlflöte8′             8. Octave 4′

4. Gamba 8′                9. Mixtur 3fach

5. Salicional 8′

Prijenos je mehanički i pneumatski.
Veličina:Manje srednje 8-stopne orgulje.
Stanje:U telefonskom razgovoru od 19. 08. 2006.Oba-viješten sam da su sve svirale raznesene i da je na pjevalištuostalo samo kućište (vjerojatnosa zračnicama i mjehovljem).
Mogućnosti instrumenta: Orgulje su po koncepciji liturgij-ske s mogućnošću izvođenja manje zahtjevne koncertne lite-rature i pratnju manjih sastava.

Opaska: Nema podataka o ranijim orguljama u ovoj crkvi.

20. Lopud, crkva Gospe od Šunja

Povijesne orgulje neznanog graditelja iz 16./17. stoljeća skoro su cjelovite.Djelomice su oštećene i izvan uporabe oko jednog stoljeća. Rastavljene su, proučene i pohranjene.

Na pjevalištu lopudske crkve Gospe od Šunja su jedne od najstarijih sačuvanih orgulja u Hrvatskoj. Iako im za sada ne znamo graditelja, njihove karakteristike upućuju na daleko XVI. stoljeće. Po svemu sudeći u Lopud su donesene iz neke druge, vjerojatno dubrovačke crkve.

dubrovnik 24

Dispozicija:Izvorno, orgulje su bile šest-stopne s najvećom sviralom F od 6 stopa. Povećane su u 17. stoljeću, pa danas imaju jedan manual C-f3 s pokraćenom velikom oktavom (50 tipaka), ovješeni pedal od 8 tipaka (C-H), bez pedalnih svirala i 9 registara:

  1. Principale
  2. Ottava,
  3. Quintadecima
  4. Decima nona
  5. Vigesimaseconda
  6. Vigesimasesta
  7. Vigesima nona
  8. Flauatoin XII
  9. Voceumana (od d1)

Prijenos:Mehanički, ovješen.

Veličina:U vrijeme njihovog nastanka bile su to reprezentativne orgulje.

Stanje: Rastavljene su , proučene i deponirane.

Prepravljene u XVII. stoljeću na način da je zadržano sve osim zračnice (sa rasterom) koja je zamijenjena novom, povećanom za tri tona: C, D i E. Potrebno je naglasiti da je sačuvan skoro u cijelosti izvorni fonički fundus, a sačuvani su i slijedeći izvorni elementi: kućište, žablji mjehovi, zračni kanali, kožni raster i vjerojatno manualna klavijatura s registarskim i svirnim prijenosom.

Orgulje su vjerojatno cijelo stoljeće izvan uporabe. Temeljito su proučene 2002. godine. Vrlo su interesantne za proučavanje, kako našim, tako i inozemnim organolozima, posebice Talijanima. Sigurno je da će njihova obnova biti veliki događaj i izazov za naše i europske stručnjake.

Preporuka: Ove orgulje treba zaštititi i restaurirati na način da se sačuva sve zatečeno, odnosno da se restaurira ju uz poštivanje intervencije iz 17. stoljeće (C, a ne F instrument).

21. Lumbarda, crkva sv. Roka

Recentne orgulje njemačke radionice GebrüderRieger, op.1420, god. 1907. U uporabi su.

Dispozicija:Orgulje imaju manual opsega C-f3, pedal opsega C-d1 i ukupno 6 registara.

dubrovnik 25

1. Principal 8′

2. Salicional 8′

3. Gedeckt 8′

4. Octav 4′

5. Dolce 4′

6. Subbass 16′

Prijenos: Pneumatski.

Veličina:Male, skromne 8-stopne orgulje.

Stanje: U uporabi su.

Mogućnosti instrumenta:Orgulje su namijenjene bogoslužju, skromnijem koncertiranju i pratnji solista i manjih ansambala.

Godine 1993. obnovio ih je orguljar, dominikanac o. Gabriel Posavec.

22. Orebić, crkva Pomoćnice Kršćana

Mlađe povijesne orgulje talijanske radionice Tito Tonoli(Brescia), god. 1886.

Dispozicija:U crkvi Pomoćnice Kršćana u Orebiću su još jedne sačuvane orgulje talijanske radionice Tito Tonoli, interesantne dispozicije. Imaju jedan manual opsega C-g3, pedal C-fis0 i ukupno 23 registra:dubrovnik 26

Ripieno                                              Registri da concerto

1. Principale 16′ bassi (od c0) 8. Duodecimasopr. (2 2/3′)     15. Fagotto 8′ bassi

2. Principale 16′ soprani         9. Quintadecima 2′                             16. Cornoinglese 8′ sopr.

3. Principale 8′ bassi               10. Decima nona 1 1/3′                      17. Viola 4′

4. Principale 8′ sopr.               11. Vigesimaseconda 1′                     18.Gamba 8′

5. Ottavabassi             12. Vigesimasesta 2/3′                       19. Flauto reale 8′ sopr.

6. Ottava soprani                    13. Mistura 2 file                               20. Piccolo 2′

7. Duodecimabassi (2 2/3′)     14. Contrabassi 16′ (Pedal)                21. Flauto in XII sopr.

22. Flauto amabile 8′

23. Voceumanasop.

Prijenos:Mehanički, ovješen.

Veličina: Velike talijanske romantičke orgulje.Fonički fundus je podijeljen na ripieno (karakteristika talijanskog baroka) i registre da concertokoji su dijelom barokni (Flauto in XII i Voceumana), a dijelom u duhu talijanskog romantizma.

Stanje:Djelomice u uporabi.

Mogućnosti instrumenta:  Kad se ove orgulje restauriraju, na njima će biti moguće održavati koncerte barokne glazbe i glazbu talijanskih autora iz 19. stoljeća.

23. Orebić, franjevačka crkva Uznesenja Marijina

Recentne orgulje njemačke radionice Gebrüder Rieger, op.1595, god. 1910.

Dispozicija

Orgulje imaju manual opsega C-f3, pedal opsega C-d1 i ukupno 7 registara.

  1. Subbass 16′ (pedal)
  2. Principal 8′
  3. Salicional 8′
  4. Coperte 8′
  5. Ottava 4′
  6. Dolce 4′
  7. Ripieno 3 file

Prijenos je pneumatski.
Veličina: Male 8-stopne orgulje
Stanje: Nema informacija u kakvom su stanju.
Mogućnosti instrumenta:Orgulje su namijenjene bogoslužju, skromnijem koncertiranju i pratnji solista i manjih ansambala.

24. Rožat, franjevačka crkva Pohođenja Marijina

Recentne orgulje njemačke radionice GebrüderRieger op.1068, građene na početku 20. stoljeća.dubrovnik 27

Dispozicija

Orgulje imaju manual opsega C-f3, pedalopsrga C-d1 i 10 registara:
Manual                                   Pedal
1. Principal 8′                   9. Subbass 16′
2. Burdon 16′                   10. Cellobass 8′
3. Gamba 8′ (uklonjeno)
4. Salicional 8′
5. Gedeckt 8′
6. Octav 4′
7. Dolce 4′
8. Rauschquinte (2-fach)

Prijenos: je pneumatski.
Veličina: Male 8-stopne orgulje
Stanje: Djelomice u uporabi.
Mogućnosti instrumenta: Orgulje su namijenjene bogoslužju i skromnijem koncertiranju.

25. Slano, franjevačka crkva Sv. Jeronima
Mlađe povijesneorgulje njemačke radionice Gebrüder Riegerop 1609, god. 1897.dubrovnik 28

 

Dispozicija
Orgulje imaju manual opsega C-f3, pedal opsega C-d1 i ukupno 6 registara:
1.    Subbass 16′
2.    Principal 8′
3.    Gedeckt 8′
4.    Salicional 8′
5.    Dolce 4′
6.    Oktav 4′

Prijenos: Mehanički.
Veličina: Male 8-stopne orgulje.
Stanje:Zapuštene, dijelom devastirane u domovinskom ratu, ne koriste se.

Mogućnosti instrumenta: Orgulje su namijenjene bogoslužju, skromnijem koncertiranju i pratnji solista i manjih ansambala.

26. Smokvica, crkva Očišćenja Marijina
Mlađi povijesni pozitiv talijanske radionice Bazzani, god. 1883. Izvan uporabe je, cjelovit i zapušten.dubrovnik 29Dispozicija:
Pozitiv ima manual opsega C-f3, pedal opsega C-H i ukupno 5 registara:
1.    Principale 4′
2.    Ottava 2′
3.    Ottavino soprani 2′
4.    (?) 4′ (metalna poklopljenica)
5.    Bassi 8′(Pedal)

 

Prijenos:Mehanički, ovješen.
Veličina: Pozitiv  srednje veličine.
Stanje: Pozitiv je cjelovit, no posve zapušten.
Pozitivi su se gradili u razdoblju baroka kao pomoćni instrumenti za uvježbavanje pjevača, te kao osnovni instrumenti u manjim crkvama i samostanima. U Dalmaciji su samo 2 sačuvana pozitiva: ovaj u Smokvici i jedan barokni u crkvi sv. Luce u Šibeniku (Benediktinke).
Mogućnosti instrumenta: Pozitiv pogodan za uvježbavanje pjevače, za liturgijske potrebe i izvedbu koncertne literature pisane za manje vokalne i instrumentalne sastave.

27. Vela Luka, crkva sv. Josipa

Mlađe povijesne orgulje talijanske radionice Bazzani, god 1889dubrovnik 30

Dispozicija: Orgulje imaju jedan manual opsega C-f3, pedal opsega C-d1 i 17 izvornih registara.

Ripieno Registri da cocncerto
Principale bassi Undamaris (c0-fis0 drvene svir.)
Principale soprani Flauto inottava
Ottava Viola digamba 4′
Quintadecima Ottavinobassi
Decima nona Ottavino soprani
Vigesimaseconda Trombe 8′ bassi
Vigesimasesta Trombe 8′ soprani
Vigesima nona Gamba 8′ (dodano kasnije)
Contrabassi
Ottavadi CTB

Prijenos:Mehanički, ovješen.

Velličina: 8-stopne orgulje srednje veličine.

Stanje:U uporabi su.

Mogućnosti instrumenta: Ove orgulje mogu udovoljiti svim zahtjevima bogoslužja, ali na njima moguće održavanje koncerata talijanskih skladatelja literature nastale u drugoj polovini 18. i u 19. stoljeću.

Preporuka: Nakon Majdakovog zahvata 1963. godine, orgulje su u osnovnoj supstanci izvorne (zračnice i fonički fundus). Od do sada evidentiranih 17 orgulja, koliko su ih Bazzani kroz XIX. stoljeće sagradili na našoj jadranskoj obali, sačuvano ih je 6. Velolučki instrument je značajan radi svoje veličine i visokog stupnja izvornosti. Obavezno ga treba zaštititi i sačuvati.

OSNOVNI PODACI O NAVEDENIM GRADITELJIMA ORGULJA

BAZZANI – Radionica obitelji Bazzani (Venecija) je neprekidno djelovala od 1818. god. do iza drugog svjetskog rata. .Za to vrijeme u njoj je sagrađeno više od 400 orgulja. Sebe su nazivali sljedbenicima Nakića i Callida.U Hrvatskoj je sagrađeno 17 orgulja ove radionice u razdoblju od 1818.-1896. godine, a sačuvano ih je 6.
BRANDL – Slovenski graditelj orgulja JosephBrandl (Eisendorf u Bavarskoj 1865. – Maribor 1938.) je u Mariboru 1893. godine osnovao radionicu. Gradio je orgulje sa pneumatskom trakturom i romantičnim dispozicijama. Djelovao je u Štajerskoj i Hrvatskoj. Opus mu broji oko 150 instrumenata. U Hrvatskoj postoji 47 njegovih orgulja.
BRAUN – WolfgangJulius Branu, njemački orguljar iz Rosenfeld-Bickelsberga, rođen 1944. god. Osamostalio se 1976. g., a nove instrumente počinje graditi 1978.g. Bavi se također i restauracijom povijesnih orgulja. Ima radionicu i u Hrvatskoj (Mala Subotica, Stepinčeva 54)
HARMONIJA-M d.o.o. Pogledati KOSTREVEC!
HEFERER – Radionica Heferer je obitelj graditelja orgulja, harmonija i klavira. Utemeljena je 1849. godine u Grazu, od 1868. g. djeluje u Karlovcu, a od 1870. do danas neprekidno u Zagrebu. U tom periodu je opus radionice Heferer postao najbrojniji opus domaćih graditelja u Hrvatskoj.
HORVAT – Tihomil Horvat (Čakovec, 04. 04. 1961.) osniva 1995. g. tvrtku «Mala orguljarska radionica» za izradu i restauraciju orgulja i harmonija. Bavi se popravcima i obnovom orgulja.
JENKO – FrancJenko(Topola pri Mengešu, 1894. – ?, 1969.) i sin Anton (1930.) su vodili veliku, sada bivšu orguljarsku radionicu u Šentvidu kod Ljubljane. Opus tvrtke je veći od 200 sagrađenih orgulja. U Hrvatskoj postoji oko tridesetak orgulja ove radionice.
KLEUKER – Hans-DetlefKleuker (Flensburg1922. – Brackwede 1988.) polaže 1955. majstorski ispit i otvara orguljarsku radionicu u Brackwede/Westfalien. Bila je to jedna od vodećih radionica u sjevernoj Njemačkoj koja je u 30 godina (do 1983.) sagradila oko 350 orgulja.
KOCH – Pet generacija orguljarske obitelji Koch vuče orguljarsku tradiciju još iz 18. stoljeća. Imali su radionice u raznim područjima Njermačke, pa i izvan nje. I danas djeluju u Wupertalu.
KOSTREVEC -Velimir Kostrevec(Zagreb 1950.) Učio je kod Gabrijela Posavca i Wolf-ganga Brauna. Godine 1990. osnovao je tvrtku Harmonija – M d.o.o. u Ivanić Gradu Često radi elektrifikaciju prijenosa na postojećim orguljama.Od 1995. g. radi po MIDI standardu. Do 2005. g. intervenirao je na dvadeset četvorim orguljama.
MAJDAK – Milan Majdak (Šišljavić 1897. – Zagreb 1984.), imao je radionicu u Zagrebu. Orguljarsku struku je učio kod F. Heferera i F. Lindauera. Sagradio je ukupno 14 orgulja.
MAYER – Austrijska orguljarska radionica GebrüderMayer (Feldkirck–Vorarlberg) djeluje od druge polovice 19. stoljeća i još je aktivna. Početkom 20. stoljeća izgrađeno je nekoliko njihovih orgulja na području Dalmacije.
MOSCATELLI – GaetanoMoscatelli, sin Dominikov, rođen je u Veneciji oko 1765. godine. S ocem dolazi u Zadar 1780. Preminuo je u Milni na otoku Braču 1822. godine.Obogatio je Hrvatsku za 52 svoja instrumenta. Nema podataka da je radio u Mlecima, pa s toga ga možemo uvrstiti među hrvatske graditelje orgulja.
POSAVEC – Ivan Gabriel Posavec (Sveti Križ 1941.) orguljar dominikanac s redovničkim imenom Gabriel, položio je zanatski ispit 1973. g. Pretežno se bavi popravcima orgulja i postavljanjem rabljenih orgulja dopremljenim iz inozemstva.
RIEGER – Radionica GebrüderRieger utemeljena je u Jägerndorfu u Šleziji (danas Krnov u Češkoj) 1845. godine. Nacionalizirana je 1945. god. i preuzima je Jan Tuček iz Kutne Hore (Češka) God. 1946. ing. Joseph II vonGlatter-Götz utemeljuje novu firmu Rieger u Schwarzachu (Voralberg). Tvrtka Rieger sagradila je više od 3000 orgulja u cijeloj Europi, Aziji, Južnoj Americi i Južnoj Africi. U Hrvatskoj postoji 35 njihovih orgulja.
STEIERER – FranzSteierer (Deutsch-Bogsan 1891. – Ludwuigsburg 1966.) djeluje kao samostalan orguljar i graditelj harmonija od 1936. godine u Bietigheimu. Godine 1948. poslovanje preuzima njegov zet OttoStahl koji nakon 1988. g. nastavlja voditi radionicu sa sinom Rolandom.
TONOLI – Tito Tonoli, sin Giovannia, je naslijedio dobro uhodanu očevu radionicu u Bresci, jednu od boljih tijekom XIX stoljeća na sjeveru Italije. Kroz sedamdesetak godina u njoj je sagrađeno preko 150 instrumenata. (Giovanni, Brescia 1803. † 1889., Tito, Brescia? † 1897. u Buenos Airesu.) Od Tita, koliko je poznato imamo samo dva instrumenta u Hrvatskoj: u Orebić i Dubrovniku.
WELTE – MichaelWelte nakon izučenog urarsko-orguljarskog zanata kod JosefaBlessinga u mjestu Unternkirch, otvara vlastitu radionicu 1824 g. u Förenbachu. Kako su poslovi dobro tekli, godine 1872.otvara radionicu u Freiburgu. Njegov stariji sin Emil Welte godine 1886. otvara svoju radionicu u New Yorku, a drugi sin BertholdWelte s mlađim bratom, Michaelom mlađim, godine 1880. preuzima radionicu u Freiburgu. Godine 1887. drvene valjke s metalnim zupcime zamjenjuju perforiranim papirnatim svitcima. Godine 1900. Bertoldov sin Edwin uzima za ortaka zeta Karla Bockischa. Proizvode različite muzičke automate za kino dvorane i za druge namjene (od 1903.:Welte-Mignon-Reproduktions-Piano; od 1909.: Welte-Philharmonie-Orgel). Od 1929. radionica proizvodi isključivo crkvene orgulje. KarlBockisch je od 1930. godine jedini vlasnik radionice koja se ugasila 1954. godine.
Popis literature i ostalih izvora podataka
Armano,Emin, Orgulje hrvatskih graditelja tragom Ladislava Šabana,© Jakša Zlatar, Zagreb 2006.
Bulić, don Frane, Orgulje glasovitih umjetnika po crkvama u Dalmaciji, Sveta Cecilija br. 5, 6, Zagreb 1918, p. 129-133, 161-164
Fischer,Hermann, 100 JahreBundDeutscherOrgelbaumeister,BundDeutscherOrgelbaumeister, München 1991.
Fisković,Cvito, Iz glazbene prošlosti Dalmacije, Mogućnosti br. 6-7, god XXI, Split 1974.
Meder, Jagoda, Orgulje u Hrvatskoj, Globus, Zagreb 1992.
Mischiati,Oscar, RepetitoriotoponomasticodeiCataloghidegliOrganariItaliani 1587 – 1930, Pàtron Editore, Bologna 1995
Muzička enciklopedija, 2. izdanje, Jugoslavenski leksikogradski zavod, Zagreb, 1971.
Vlastiti arhiv, terenske bilješke 1971.-2006. g.