Povijesne orgulje – Radionica Francesco Dacci (Venecija), god. 1776.<\/p>\n
<\/p>\n
Velike orgulje<\/strong> mleta\u010dko-dalmatinskog tipa<\/p>\n God 2002. obnovila radionica Heferer (Zagreb).<\/p>\n Podaci o gradnji orgulja otkriveni su nedavno.52<\/a><\/p>\n Arhiv nekada\u0161nje skradinske biskupije (ukinuta 1830.) nalazi se u biskupskom ordinarijatu u \u0160ibeniku. Jesu li postojale orgulje prije ovih? Vjerojatno \u0107e jednom iza\u0107i na vidjelo novi podaci o orgulja\u0161ima, kapelnicima i orguljarima.<\/p>\n Skradinske orgulje do\u017eivjele su 1873. malu modernizaciju koja sre\u0107om nije bitnije poremetila izvornost. Orguljar Giovanni Cella navra\u0107a u Skradin 1872., 1873., 1874. i 1875.53<\/a> Cella je 1873. dodao malu zra\u010dnicu i pro\u0161irio opseg manuala, intervenirao na registru Flauto in XII, vjerojatno dodao Terza mano i tremulant, te odvojio Trombe reali od pedalnog bloka 16\u00b4+8\u00b4+5 1\/3\u00b4. Potpisao se na unutra\u0161njoj strani poklopca novododane zra\u010dnice: \u201cli 13 Marzo 1873\/ G. Cella\u201d.<\/p>\n U Domovinskom ratu crkva je pretrpjela direktne pogotke minobaca\u010dkih granata pa su orgulje pretrpjele \u0161tetu od tre\u0161nje i vlage. Restauracija ovih orgulja zapo\u010dela je 1999., o tro\u0161ku Ministarstva kulture koju izvodi iskusna firma Heferer iz Zagreba. Cilj je obnova instrumenta izvorne koncepcije \u0161to je izvedivo s obzirom da je sa\u010duvan izvorni foni\u010dki materijal preko 90%.<\/p>\n Skradinske orgulje su najve\u0107e me\u0111u povijesnim orguljama u \u0161ibenskoj biskupiji. Ovo su tre\u0107e sa\u010duvane signirane Daccijeve orgulje u Hrvatskoj, uz one u Donjem Humcu na Bra\u010du i u Umagu, odnosno pete ako ra\u010dunamo i dvoje orgulje koje pripisujem ovom graditelju, a to su one na Visovcu i u crkvi Sv. Kri\u017ea u \u0160ibeniku. Ovaj monumentalni izvorni instrument, ponos Skradina i Hrvatske, sigurno \u0107e pobuditi zanimanje orgulja\u0161a i organologa i izvan na\u0161ih granica.<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n Pjevali\u0161te i ku\u0107i\u0161te, te vjetrobran i ispovjedaonice pod pjevali\u0161tem tvore jedinstvenu skladnu cjelinu kakvu rijetko susre\u0107emo u dalmatinskim crkvama. Djelo je to iskusnog umjetnika koje skladom i funkcionalno\u0161\u0107u zadovoljava estetske i stati\u010dke uzuse mlata\u010dkog sakralnog graditeljstva XVIII stolje\u0107a. Radovi su zapo\u010deli 15. travnja 1776., a ispla\u0107eni 28. srpnja iste godine. Izveo ih je \u201cmarangon\u201d Bartolo T….(Tadini?).54<\/a> Isti stil gradnje prepoznajemo u crkvi Sv. Antuna Opata u Tavagnaccu (Italija) gdje su tako\u0111er Daccijeve orgulje, a spominje se \u201cmarangon\u201d Bertoldo di Udine.55<\/a> Da li se radi o istom drvodjelcu umjetniku?<\/p>\n Samo pjevali\u0161te \u010dini se kao da izrasta iz pro\u010delnog zida crkve. Centralna obla istaka izrasta iz \u0161ire oble istake, a ova opet iz naj\u0161ire koja je spojena sa zidom. Skladna puna drvena ograda na sebi nosi drugu elegantnu re\u0161etkastu drvenu ogradu koja je po cijeloj du\u017eini trbu\u0161asto ispup\u010dena prema crkvi.<\/p>\n Ku\u0107i\u0161te, postavljeno centralno na pjevali\u0161tu i prislonjeno uz pro\u010delni zid crkve, sljede\u0107ih je dimenzija: visina 670 cm kojoj treba dodati visinu zabata cca 60 cm, \u0161irina 368 cm i dubina 152 cm. Na povi\u0161enom jednostavnom postolju, iznad profiliranog vijenca, smje\u0161ten je gornji dio kubi\u010dnog ormara. Osamstopni prospekt, s najve\u0107om sviralom C registra Principale bassi, ima jedno lu\u010dno zasvedeno polje obrubljeno profilacijom. Sa strana su plitki flankirani pilastri s rasko\u0161nim korintskim kapitelima. Jednako oblikovani pilastri smje\u0161teni su na krajevima bo\u010dnih strana ormara. Kompoziciju dovr\u0161ava prvi profilirani vijenac s diskretno nagla\u0161enim obratima nad kapitelima i tjemenom lu\u010dnog otvora kojeg zaklju\u010duje umjesto zaglavnog kamena mala glavica an\u0111ela s krilima. Nad prvim vijencem i uskim me\u0111uprostorom uzdi\u017ee se bogati zavr\u0161ni vijenac koji na sebi nosi raskinuti polukru\u017eni zabat s malom dekorativnom vazom izme\u0111u krakova. Zanimljivost jo\u0161 predstavljaju lisnate vitice s rokajem aplicirane na plohama s obje strane lu\u010dnog otvora. Postoji jo\u0161 uvijek izvorni pamu\u010dni zastor s ma\u0161tovito utkanim cvjetnim motivima, koji se di\u017ee i spu\u0161ta pomo\u0107u drvenog valjka i konopa. Podloga je purpurna s bijelim tkanjem cvjetova, listova, vitica i vijenaca. To je najljep\u0161i sa\u010duvani prospektni zastor u Dalmaciji.<\/p>\n U jednostavnom postolju je uobi\u010dajeni raspored: centralna ni\u0161a sviraonika i pristupni otvori pokriveni ravnim zaklopnicama koje su obrubljene profiliranim okvirom.<\/p>\n Ku\u0107i\u0161te je obojeno \u017euto-sme\u0111e s imitacijom strukture drveta. Vijenci, okviri i konzole su sme\u0111e, a kapiteli i an\u0111eoska glavica \u017euti. Na lijevom boku ku\u0107i\u0161ta, nakon uklanjanja naknadno postavljenih recentnih mjehova, vidljiv je stari, vjerojatno izvorni premaz. \u0160irokim paralelnim potezima sive i tamnosive (skoro crne) boje imitirana je mramorna tekstura.<\/p>\n Sviraonik je dijelom uvu\u010den u plitku ni\u0161u pod prospektom. Svira\u010du s desna smje\u0161tena je registarska plo\u010da s tokarenim drvenim povla\u010dnicama za registre koje su poredane u okomitom nizu. Desno od pedala su dvije drvene stupaljke za kolektiv Tiratutti.<\/p>\n Izvorni manual s 45 tipaka, opsega C\u2013c3<\/sup> s pokra\u0107enom velikom oktavom vi\u0161e ne postoji. Godine 1873. je zamijenjen novim (G. Cella), opsega C \u2013 f3<\/sup> (50 tipaka). Tijekom obnove odba\u010den je novi manual i rekonstruiran povijesni po uzoru na Daccijev u crkvi Sv. Kri\u017ea u \u0160ibeniku.<\/p>\n Pedal ima 17 tipaka (+ tipka XVIII) i opsega je C\u2013giso<\/sup> s pokra\u0107enom velikom oktavom. Iznad pedalne klavijature, desno, iz uklade izviruju dvije male drvene stupaljke za naknadno dodani Tremolo i oktavni spoj u manualu Terza mano. Projektom obnove predvi\u0111eno je da se Terza mano odstrani, a Tremolo zadr\u017ei kao raritet.<\/p>\n Izvorno su bile samo dvije zra\u010dnice: manualna s kliznicama u visini prospekta (ra\u0111ena u orahovini) i pedalna za 4 registra, smje\u0161tena uz stra\u017enju stijenu, pri dnu (ra\u0111ena u ari\u0161u). Na pedalnoj je bio pedalni blok od 3 registra: Contrabassi (8 16-stopnih svirala i 4 8-stopne), Ottava di Contrabassi (8 8-stopnih svirala) i Duodecima di Contrabassi (12 svirala od 5\u2153’). Uz ova tri nedjeljiva registra, na istoj zra\u010dnici, iznad kliznice, bilo je 12 8-stopnih svirala jezi\u010dnjaka Trombe reali.<\/p>\n Godine 1873. G. Cella radi i malu dodatnu zra\u010dnicu za 5 novih tonova u manualu \u010dime je pro\u0161irio opseg manuala do f3<\/sup>. Vjerojatno je tada napravljena i posebna zra\u010dnica za Trombe reali koja nije bila priklju\u010dena na blok-zra\u010dnicu Contrabassi ve\u0107 je dobila vlastiti dovod zraka. Projektom obnove ukidaju se obje naknadno dodane zra\u010dnice i sve \u0107e se vratiti u izvorno stanje.<\/p>\n Prijenos svirni i registarski je mehani\u010dki, standardan za Naki\u0107evu \u0161kolu.<\/p>\n Izvorni mjehovi vi\u0161e ne postoje. Opravdana je pretpostavka da su bila dva klinasta izmjeni\u010dno-crpe\u0107a. Svi tragovi upu\u0107uju da su bili smje\u0161teni uz lijevi bok orgulja, da su bili jedan povi\u0161e drugoga i da su se pokretali uz pomo\u0107 konop\u00e2 i kolotur\u00e2. Firma Heferer rekonstruira mjehove prema nacrtima koji su sastavni dio projekta obnove.<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n Ripieno<\/em><\/strong><\/p>\n<\/td>\n Napomene:<\/em><\/strong><\/p>\n Dodaci:<\/em><\/strong><\/p>\n\n
Povijest<\/a><\/h5>\n
Opis<\/a><\/h5>\n
Dispozicija<\/a><\/h5>\n
\n\n
\n \n Melodijski registri<\/td>\n<\/tr>\n \n Principale bassi<\/td>\n Voce umana (sopr.)<\/td>\n<\/tr>\n \n Principale soprani (od d1<\/sup>)<\/td>\n Flauto in 8va<\/sup> bassi<\/td>\n<\/tr>\n \n Ottava<\/td>\n Flauto in 8va<\/sup> soprani<\/td>\n<\/tr>\n \n Quintadecima<\/td>\n Flauto in XII<\/td>\n<\/tr>\n \n Decima nona<\/td>\n Cornetta (sopr.)<\/td>\n<\/tr>\n \n Vigesima seconda<\/td>\n Tromboncini bassi<\/td>\n<\/tr>\n \n Vigesima sesta<\/td>\n Tromboncini soprani<\/td>\n<\/tr>\n \n Vigesima nona<\/td>\n Trombe reali (ped.)<\/td>\n<\/tr>\n \n Trigesima terza<\/td>\n <\/td>\n<\/tr>\n \n Trigesima sesta<\/td>\n <\/td>\n<\/tr>\n \n Contrabassi<\/td>\n <\/td>\n<\/tr>\n \n Ottava di Contrabassi<\/td>\n <\/td>\n<\/tr>\n \n Duodecima di Contrabassi<\/td>\n <\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n \n
\n