Povijesne orgulje – radionica Francesco Dacci (Venecija), prije 1773. god.\u00a0<\/p>\n
Male orgulje<\/strong> venecijansko-dalmatinskog tipa, Naki\u0107eva \u0161kola<\/p>\n<\/div>\n Radionica Heferer ih je restaurirala 1977. godine. Orgulje\u00a0u uporabi.<\/p>\n Iako u samostanu ne znaju tko je i kada gradio ove orgulje, vjerojatno u arhivu postoje podaci. U pitanju je veliki nov\u010dani iznos koji nikako nije mogao biti ispla\u0107en bez uno\u0161enja u blagajni\u010dki dnevnik i bez priznanice koju je potpisao graditelj kad je primio novac. Osim toga, pri pogodbi ovakozna\u010dajnog i skupog posla, dvije strane se uvijek osiguravaju pa\u017eljivo sro\u010denim ugovorom koji propisuje obveze svake od ugovornih strana.<\/p>\n Analiza samog instrumenta mo\u017ee pripomo\u0107i pobli\u017eem odre\u0111ivanju vremena gradnje i graditelja: materijal, menzure, rukopis graditelja, koncepcija glazabala itd. Sva dosada\u0161nja istra\u017eivanja upu\u0107uju na Francesca Daccija starijeg.<\/p>\n Prema ceduljama u ku\u0107i\u0161tu orgulje je 1829. popravio (accomodato) fra Girolamo (Jerolim) Filipu\u0161i\u0107, vrlo stru\u010dan orguljar koji nije gradio nove orgulje (barem nije objelodanjen takav podatak), ali je montirao nove orgulje J. Bazanija u Imotskome 1834., isti onaj Professore Filipussich s kojim je crkovinarstvo splitske katedrale 1828. pregovaralo o popravku orgulja.<\/p>\n Godine 1933. ili 1837. na njima je radio Petar Kristi\u0107 iz Karlovca.<\/p>\n Orgulje je godine 1977. vrlo uspjelo restaurirala firma Heferer iz Zagreba.<\/p>\n U cijelosti su izvorne (osim mjehova). Redovito se odr\u017eavaju i koriste pri koncertima.<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n Smje\u0161tene su na malom pjevali\u0161tu nad ni\u0161ama glavnog oltara. Vanjski dio pjevali\u0161ta s vrlo skladnom oblom istakom po\u010diva na konzolama. Veli\u010dina ku\u0107i\u0161ta: visina 210 cm + timpan 82 cm, \u0161irina 173 cm i dubina 84 cm + pro\u0161irenje za nekada\u0161nje mjehove 70 cm. Jednodijelno ku\u0107i\u0161te ima trodijelni prospekt bo\u010dno uokviren pilastrima koji su zasvedeni trokutnim zabatom prekinutim na sredini. Tri polja s prospektnim sviralama (najve\u0107a co<\/sup> 4\u00b4) odijeljena su podupira\u010dima koji nose sredi\u0161nji luk i dva pokrajna poluluka. Polja me\u0111u lukovima su oslikana crvenim, roza i bijelim cvjetovima na svjetloplavoj podlozi. Fasada ku\u0107i\u0161ta je furnirana jednako kao i ograda pjevali\u0161ta (1733.), dok su bo\u010dne strane i prednja strana postolja \u201cgolo drvo\u201d (obrada blanjom bez ikakvog premaza). Tragovi upu\u0107uju na postojanje prospektnog pamu\u010dnog zastora.<\/p>\n Sviraonik je podno prospekta. Manual od 45 tipaka opsega C-c3<\/sup>, s pokra\u0107enom velikom oktavom djelomice je uvu\u010den u plitku ni\u0161u. Donje tipke su oblo\u017eene \u0161im\u0161irovinom, a gornje ebanovinom s umetnutom uzdu\u017enom trakom \u0161im\u0161ira. U \u010delima donjih tipaka istokarene su lunete. Rubnici manuala su viti\u010dasto lomljeni, tipi\u010dni za Naki\u0107evu radionicu.<\/p>\n Dimenzije donjih tipaka: duljina 120\/34 mm, \u0161irina 23\/13\u201316 mm. Razmak popre\u010dnih urezanih crta je 3 mm. Na \u0161irem dijelu su po du\u017eini urezane dvije ukrasne crte uz rubove i prote\u017eu se od bli\u017ee popre\u010dne crte do \u010dela tipke. Odmaknute su od rubova 2,5 mm.<\/p>\n Dimenzije gornjih tipaka: Duljina je 70\/67 mm, \u0161irina 12,5\/11 mm, \u0161irina svijetle trake 4 mm.<\/p>\n Koso polo\u017eeni pedal od 9 tipaka, ovje\u0161en, opsega je C-co<\/sup>, bez svojih svirala i stalno priklju\u010den na manual. Prislonjen je uz ku\u0107i\u0161te (ne postoji ni\u0161a) ispod lijeve polovice manuala. Izvoran je.<\/p>\n Desno od manuala, u okomitom nizu, poredane su u drvu tokarene povla\u010dnice registara.<\/p>\n Tipi\u010dna zra\u010dnica s kliznicama smje\u0161tena je u visini prospekta s posebnim dodacima na stra\u017enjem dijelu za dubokih 8 svirala Principala \u2013 drvene poklopljenice.<\/p>\n Izvorni mjehovi vi\u0161e ne postoje. Pretpostavljam da su bila dva klinasta, izmjeni\u010dno-crpe\u0107a, postavljena jednim dijelom pod zra\u010dnicom, a jednim dijelom u spomenutom pro\u0161irenju na stra\u017enjoj strani ku\u0107i\u0161ta. Mogli su se pokretati rukom bez poluge ili konopa zbog sku\u010denog prostora. Godine 1969. zatekao sam suvremeni spremi\u0161ni mijeh sa dva crpe\u0107a mijeh koji su se pokretali ru\u010dno uz pomo\u0107 drvene dvokrake poluge. Ti mjehovi su uklonjeni pri obnovi 1977. godine. Danas orgulje opskrbljuje zrakom suvremeno elektri\u010dno puhalo s odgovaraju\u0107im dodacima.<\/p>\n Prijenos svirni i registarski rije\u0161en je mehani\u010dki, izvoran, rije\u0161en kako je ve\u0107 opisan: daska s \u017eeljeznim redukcijama izme\u0111u zra\u010dnice i manuala i vla\u010dne \u017eice od mjedi (opisano u poglavlju Raznolikosti orgulja tre\u0107eg razdoblja).<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n Melodijski registri<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n <\/p>\n Opaske:<\/em><\/strong><\/p>\n\n
Povijest<\/a><\/h5>\n
Opis<\/a><\/h5>\n
Dispozicija<\/a><\/h5>\n
\n\n
\n Ripieno<\/em><\/strong><\/strong><\/td>\n \n \n Pincipale bassi<\/td>\n Voce umana (soprani)<\/td>\n<\/tr>\n \n Principale soprani (od d1<\/sup>)<\/td>\n Flauto in XII<\/td>\n<\/tr>\n \n Ottava<\/td>\n Cornetta<\/td>\n<\/tr>\n \n Quintadecima<\/td>\n <\/td>\n<\/tr>\n \n Decima nona<\/td>\n <\/td>\n<\/tr>\n \n Vigesima seconda<\/td>\n <\/td>\n<\/tr>\n \n Vigesima sesta<\/td>\n <\/td>\n<\/tr>\n \n Vigesima nona<\/td>\n <\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n \n