Šibenik, crkva Sv. Frane

29 siječnja, 2011 Komentari isključeni za Šibenik, crkva Sv. Frane
Šibenik, crkva Sv. Frane

Povijesne orgulje – radionica Petar Nakić Šibenčanin (Venecija), god. 1762.

  • Velike orgulje venecijansko – dalmatinskog tipa
  • Manual opsega C/E-c3 ima 17 registara (3 razdijeljena)
  • Pedal ops. C/E-gis0 ima 3 (izvorno bila 2)
  • Ukupno 20 registara.
  • Prijenos je mehanički.

Ovo su jedine izvorno sačuvane Nakićeve orgulje u Hrvatskoj. God. 1971. restaurirala radionica Heferer (Zagreb). Orgulje su u uporabi.

Povijest

Crkva sv. Frane dobila je 1966. godine od međunarodnog Caritasa sredstva za gradnju novih orgulja koje je firma Heferer iz Zagreba izgradila i postavila 1969. godine. Tijekom priprema za gradnju novih orgulja pojavili su se problemi radi tijesnog pjevališta i povijesnih Nakićevih orgulja koje su bile na pjevalištu. Proces pregovaranja bio je dugotrajan. Konačno rješenje bilo je kompromisno, odstupilo se od načela konzervatorske struke. Dozvoljeno je izmještanje Nakićevih orgulja u pobočnu kapelu sv. Križa u istoj crkvi, a također je dozvoljeno betoniranje i proširenje starog pjevališta kako bi se stvorio prostor za velike nove orgulje. To je bilo rješenje Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Splitu.

Povijesne podatke o ovom instrumentu opširno je iznio Ladislav Šaban. On je zaslužan i za prvi cjeloviti prikaz u Hrvatskoj o Petru Nakiću i njegovom doprinosu u mletačko-dalmatinskom orguljarstvu. Emin Armano je nedavno objavio pregled svih Nakićevih orgulja u Italiji, Sloveniji i Hrvatskoj.

Nakićeve orgulje postavljene su na pjevalište ove crkve 1762. godine, a montirao ih je Nakićev učenik Francesco Dacci stariji.

Šturi su podaci o popravcima i održavanju. Krsto Stošić navodi:  “Orgulje u sv. Frane popravljene su 1773., 1777., 1782 (zbog vlage). Godine 1790. popravlja ih isti Dazzi, 1794. i 1797. Gaetano Moscatelli. (…) Orgulje su popravljene 1802., 1826., 1830., 1860., 1884., 1897. i kasnije.” (Napomena: F. Dacci senior preminuo je 1784.)

U orguljama je pronađen zapis “Ettore del Chiaro 1884.”

Orgulje je 1971. godine vrlo uspješno restaurirala firma Heferer iz Zagreba. Kućište je manje uspješno obnovila radionica Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Splita. Orgulje se redovito održavaju i koriste.

Opis

Na povišenom jednostavnom postolju, iznad profiliranog vijenca, smješten je gornji dio kubičnog ormara građen po tipu talijanskih orgulja. Prospekt ima jedno lučno zasvođeno polje kojeg su rubovi obrubljeni elegantno profiliranim okvirom. Najveća prospektna svirala je C registra Principale bassi. Na bokovima prospekta su flankirani plitki pilastri korintskih kapitela. Jednako oblikovani pilastri smješteni su na krajevima bočnih strana ormara. Kompozicija završava ravnim profiliranim vijencem, s obratima na bokovima i nad tjemenom lučnog otvora kojeg zaključuje zaglavni kamen s krilatom anđeoskom glavicom. Površine između luka i završnog vijenca prekriva vegetabilna dekoracija u spletovima lisnatih vitica i rokaja.

U postolju kućišta je uobičajen raspored: centralno je niša sviraonika, a sa strane su dva pristupna otvora. Jedan je zatvoren vratima, a drugi ravnom zaklopnicom. Lijevo, ispod konzole pilastra visi konop za podizanje i spuštanje još uvijek izvornog pamučnog zastora.

Dimenzije kućišta: visina 531 cm, širina 375 cm i dubina 162 cm.

Kućište je marmorizirano svijetložuto sa sivim venama. To je posve novi i proizvoljno odabran premaz, jer su pri restauraciji kućišta odstranjeni svi slojevi boje i ne zna se što je bilo izvorno.

Sviraonik je dijelom uvučen u plitku nišu pod prospektom. Sviraču desno je registarska ploča s okomito poredanim povlačnicama tokarenim u orahovini. Desno od pedala su dvije drvene stupaljke za kolektiv Tiratutti.

U cijelosti izvoran manual od 45 tipaka ima opseg C–c3, s pokraćenom velikom oktavom. Svi detalji upućuju na solidnu Nakićevu radionicu. Donje tipke su svijetložute, obložene šimširovinom. Čela su ukrašena tokarenim lunetama. Gornje tipke su obložene ebanovinom s ubačenom uzdužnom trakom šimšira.

Dimenzije donjih tipaka: duljina 114/39 mm, širina 23/13–16 mm, razmak poprečnih crta 3 mm. Na širem dijelu su po dužini urezane dvije ukrasne crte uz rubove i protežu se od bliže poprečne crte do čela tipke. Odmak rubnih crta je 3 mm.

Dimenzije gornjih tipaka: duljina 70/66,5 mm, širina 10–11/8,5–10 mm. Širina ubačene trake šimšira 3,5 mm.

Pedal ima 17 tipaka (+ tipka XVIII) i opsega je C–giso s pokraćenom velikom oktavom.

Tri su zračnice: manualna s kliznicama, kopana u orahovini, smještena u visini prospekta, te dvije pedalne, rađene u arišu. Veća je za registar Contrabassi con Ottava di Contrabassi smještena uz stražnju stijenu kućišta, pri podu, a manja za registar Trombe reali,, smještena uzduž lijeve stijene kućišta pri podu i zračnim kanalom povezana s velikom zračnicom CTB+OTT.

Svirni i registarski prijenos je mehanički, riješen standardno na već opisan način.

Dva su izvorna klinasta izmjenično-crpeća mijeha veličine po 196 x 89 cm, s po pet vanjskih i šest unutarnjih nabora. Dok su orgulje bile na pjevalištu mjehovi su bili paralelno postavljeni na podu uz desni bok kućišta, pokretani ručno pomoću teških drvenih poluga koje su bile prebačene preko zajedničke vodoravno položene uporišne grede. Danas su postavljeni jedan nasuprot drugome, preko puta orgulja uz desni pobočni zid kapele, povezani s orguljama kanalom ukopanim u podu. Mogu se koristiti. Također je dodano i suvremeno električno puhalo s odgovarajućim priključcima.

Svi tehnički i akustički elementi ovih orgulja detaljno su obrađeni u do sada najopsežnijem prikazu jednog instrumenta autor kojeg je orguljar-restaurator Ivan Faulend Heferer.

Dispozicija

Ripieno

Melodijski registri

  1. Principale bassi
  2. Principale soprani (od d1)
  3. Ottava
  4. Quintadecima
  5. Decima nona
  6. Vigesima seconda
  7. Vigesima sesta
  8. Vigesima nona
  9. Trigesima terza
  10. Trigesima sesta
  11. Contrabassi
  12. Ottava di Contrabassi
  1. Voce umana (soprani)
  2. Flauto in 8va bassi
  3. Flauto in 8va soprani
  4. Flauto in XII
  5. Cornetta (soprani)
  6. Tromboncini bassi
  7. Tromboncini soprani
  8. Tromba reale (u pedalu)

Napomene:

  • Zadnja dva člana ripiena nisu zastupljena u cijelom opsegu; XXXIII je do fo, XXXVI do co.
  • Svirale registra Flauto in ottava su metalne cilindrične poklopljenice («Flauto stoppo»). Prvih 8 tonova ovaj registar posuđuje od registra Ottava.
  • Registri Flauto in XII i Cornetta su metalne konične svirale.
  • Registar Tromba reale može zvučati samo s reg. Contrabassi con Ottava di CTB

Dodaci:

  • Tiratutti
  • Tamburo (tipka XVIII u pedalu aktivira svirale A B H cis es fis u registru CTB con OTT.
  • Terza mano, koncem XIX stoljeća dodani super-oktav u manualu, c1 – c2

Danas na našoj obali postoje uz ove orgulje još dvoje za koje možemo tvrditi po dokumentaciji da su Nakićeve: u župnoj crkvi u Nerežišću i u nadžupskoj crkvi u Rabu. Oboje su dosta izmijenjene i izvornost im se kreće oko 5o-6o %. Postoji opravdana

Audio


Prikaži Crkva sv. Frane na većoj karti

Comments are closed.