Povijesne orgulje – nepoznata talijanska radionica na prijelazu 17/18. st.
- Manual opsega C/E-c3 ima 6 registara
- Pedal ops. C/E-H je ovješen.
- Prijenos je mehanički.
- Sačuvane su oslikane vratnice.
Pozitiv 4′ (jedini barokni pozitiv sačuvan u Dalmaciji). Po karakteristikama foničkog fundusa pozitiv je gradila nepoznata talijanska radionica na prijelazu 17/18. st. Na mjestu današnjeg pozitiva postojale su orgulje istih dimenzija koje se spominju 1639. Pozitiv je restaurirala radionica Wolfgang Julius Braun (Varaždin) g. 2006. Orgulje u uporabi.
Povijest
Pozitiv je radi dotrajalosti i neznanja odstranjen 1956. godine. Svi drveni dijelovi iskorišteni su kao ogrijevno drvo. Sačuvane su metalne svirale i oslikane vratnice prospekta. Na temelju analize sačuvanih ostataka objavljen je rad o ovom pozitivu, zamišljen kao prilog rekonstrukciji koja je izvediva.
Teško da će se u samostanu sv. Luce naći kakav pisani trag o ovom pozitivu. Po načinu kako je bio postavljen u crkvi dade se zaključiti da je nabavljen kao rabljen. Moguće je uzet iz crkve sv. Spasa nakon gašenja jednog od tri samostana benediktinki, odnosno kad je crkva prenamijenjena za pravoslavno bogoslužje.
Pozitiv je bio ugrađen u pravokutnu nišu lijevog zida crkve, visoku oko 250 cm od poda i odmaknutu od ograde kora za 80–100 cm. U podnožju pozitiva bio je prigrađen podest za orguljaša, a uspinjalo se koso položenim teškim željeznim stepenicama. Danas je niša zazidana sa strane crkve, a u samostanu se koristi kao ugrađeni ormar.
Opis
Nitko se ne sjeća kako je kućište izgledalo. Nema ni jedne fotografije s orguljama. Prema sačuvanim vratnicama prospekt je bio dvostopni, s najvećom sviralom u prospektu co registra Principale. Slavoluk je bio visok 82 cm i širok 74 cm. Na unutarnjoj strani vratnica neki domaći slikar oslikao je prizor Navještenja. Pretpostavljam da je kućište od podesta do vrha bilo visoko 230 cm i široko oko 120 cm. Instrument je mogao biti potpuno ugrađen u zid crkve pa nisu postojale bočne strane.
Sviraonik je imao manual od 45 tipaka opsega C-c3 s pokraćenom velikom oktavom i ovješeni pedal od 8 tipaka opsega C-H (pokraćena oktava).
Zračnica je bila s kliznicama, a lijevo i desno je imala dodatke za po četiri drvene svirale principala (velika oktava) koje su bile izvan domašaja kliznice.
Prijenos je bio mehanički kako je već opisano.
Prema kazivanju sestara benediktinki orgulje su opskrbljivane zrakom pomoću dva klinasta izmjenično-crpeća mijeha dostupna sa samostanske strane, uz već spomenutu nišu. Orguljao je plaćeni svjetovnjak dok su za mjehove brinule sestre.
Dispozicija
| Ripieno |
Melodijski registri |
| Principal (4´) | Voce umana (od d1) |
| Ottava (2´) | Flauto in ottava (2´ od c0) |
| Vigesima seconda (1´) | |
| Vigesima nona (1/2´) |
Napomena: Svirale registra Voce umana imaju jednako visoku nogu kao ostale unutarnje svirale što je uobičajeno rješenje prije pojave P. Nakića.
Comments are closed.