Visovac, crkva Gospe od Milosti

Iako u samostanu ne znaju tko je i kada gradio ove orgulje, vjerojatno u arhivu postoje podaci. U pitanju je veliki novčani iznos koji nikako nije mogao biti isplaćen bez unošenja u blagajnički dnevnik i bez priznanice koju je potpisao graditelj kad je primio novac. Osim toga, pri pogodbi ovakoznačajnog i skupog posla, dvije strane se uvijek osiguravaju pažljivo sročenim ugovorom koji propisuje obveze svake od ugovornih strana.

Analiza samog instrumenta može pripomoći pobližem određivanju vremena gradnje i graditelja: materijal, menzure, rukopis graditelja, koncepcija glazabala itd. Sva dosadašnja istraživanja upućuju na Francesca Daccija starijeg.

Prema ceduljama u kućištu orgulje je 1829. popravio (accomodato) fra Girolamo (Jerolim) Filipušić, vrlo stručan orguljar koji nije gradio nove orgulje (barem nije objelodanjen takav podatak), ali je montirao nove orgulje J. Bazanija u Imotskome 1834., isti onaj Professore Filipussich s kojim je crkovinarstvo splitske katedrale 1828. pregovaralo o popravku orgulja.

Godine 1933. ili 1837. na njima je radio Petar Kristić iz Karlovca.

Orgulje je godine 1977. vrlo uspjelo restaurirala firma Heferer iz Zagreba.

U cijelosti su izvorne (osim mjehova). Redovito se održavaju i koriste pri koncertima.

Smještene su na malom pjevalištu nad nišama glavnog oltara. Vanjski dio pjevališta s vrlo skladnom oblom istakom počiva na konzolama. Veličina kućišta: visina 210 cm + timpan 82 cm, širina 173 cm i dubina 84 cm + proširenje za nekadašnje mjehove 70 cm. Jednodijelno kućište ima trodijelni prospekt bočno uokviren pilastrima koji su zasvedeni trokutnim zabatom prekinutim na sredini. Tri polja s prospektnim sviralama (najveća c^o 4´) odijeljena su podupiračima koji nose središnji luk i dva pokrajna poluluka. Polja među lukovima su oslikana crvenim, roza i bijelim cvjetovima na svjetloplavoj podlozi. Fasada kućišta je furnirana jednako kao i ograda pjevališta (1733.), dok su bočne strane i prednja strana postolja “golo drvo” (obrada blanjom bez ikakvog premaza). Tragovi upućuju na postojanje prospektnog pamučnog zastora.

Sviraonik je podno prospekta. Manual od 45 tipaka opsega C-c³, s pokraćenom velikom oktavom djelomice je uvučen u plitku nišu. Donje tipke su obložene šimširovinom, a gornje ebanovinom s umetnutom uzdužnom trakom šimšira. U čelima donjih tipaka istokarene su lunete. Rubnici manuala su vitičasto lomljeni, tipični za Nakićevu radionicu.

Dimenzije donjih tipaka: duljina 120/34 mm, širina 23/13–16 mm. Razmak poprečnih urezanih crta je 3 mm. Na širem dijelu su po dužini urezane dvije ukrasne crte uz rubove i protežu se od bliže poprečne crte do čela tipke. Odmaknute su od rubova 2,5 mm.

Dimenzije gornjih tipaka: Duljina je 70/67 mm, širina 12,5/11 mm, širina svijetle trake 4 mm.

Koso položeni pedal od 9 tipaka, ovješen, opsega je C-c^o, bez svojih svirala i stalno priključen na manual. Prislonjen je uz kućište (ne postoji niša) ispod lijeve polovice manuala. Izvoran je.

Desno od manuala, u okomitom nizu, poredane su u drvu tokarene povlačnice registara.

Tipična zračnica s kliznicama smještena je u visini prospekta s posebnim dodacima na stražnjem dijelu za dubokih 8 svirala Principala – drvene poklopljenice.

Izvorni mjehovi više ne postoje. Pretpostavljam da su bila dva klinasta, izmjenično-crpeća, postavljena jednim dijelom pod zračnicom, a jednim dijelom u spomenutom proširenju na stražnjoj strani kućišta. Mogli su se pokretati rukom bez poluge ili konopa zbog skučenog prostora. Godine 1969. zatekao sam suvremeni spremišni mijeh sa dva crpeća mijeh koji su se pokretali ručno uz pomoć drvene dvokrake poluge. Ti mjehovi su uklonjeni pri obnovi 1977. godine. Danas orgulje opskrbljuje zrakom suvremeno električno puhalo s odgovarajućim dodacima.

Prijenos svirni i registarski riješen je mehanički, izvoran, riješen kako je već opisan: daska s željeznim redukcijama između zračnice i manuala i vlačne žice od mjedi (opisano u poglavlju Raznolikosti orgulja trećeg razdoblja).

Opaske:

• Svirale velike oktave registra Principale bassi su drvene poklopljenice izvan dosega kliznice
• Svirale velike oktave registra Ottava su drvene otvorene.
• Svirale velike oktave registra Flauto in XII (2⅔’) su metalne cilindrične poklopljenice, a od c^o metalne konične.
• Registar Cornetta (Flauto in XVII, 1³/5’) zastupljen je u sopranu, od d¹, metalne konične svirale.