Životopisi

EMIN ARMANO (Zagreb 1944.) studirao je klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.Tijekom studija pohađao je na istoj visokoškolskoj ustanovi nastavu orgulja kod prof. Vlaste Hranilović. Postdiplomske studije završava u Moskvi i u Zagrebu.
Od 1979. godine nastupa kao pijanist, orguljaš ili komorni glazbenik.Nastupao je u Njemačkoj, Italiji, Makedoniji, Sloveniji, Srbiji, Španjolskoj i Belgiji. Snima za radio i televiziju.
Priredio je više redakcija i obradbi djela za klavir, te niz redakcija skladbi za glazbala s tipkama nepoznatih skladatelja pronađenih u hrvatskim glazbenim arhivima.

Autor je knjiga:

• Don Petar Nakić utemeljitelj mletačko-dalmatinske graditeljske škole orgulja
• Orgulje hrvatskih graditelja – tragom Ladislava Šabana

Objavio je niz organoloških članaka u Hrvatskoj i izvan nje.

Djeluje kao honorarni profesor komorne glazbe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
Od 2009. godine vodi na Muzičkoj akademiji kolegij Razvoj orgulja i organologija što ga je sam osnovao i za nj izradio nastavni program.Godine 2011. je pokrenuo osnivanje dvogodišnje studijske grupe za izobrazbu organologa što će se kao interdisciplinarni modul Povijest i zaštita orgulja predavati na Muzičkoj akademiji, Filozofskom fakultetu i Fakultetu elektronike i računalstva u Zagrebu.
Organologijom se počeo baviti oko 1963. godine. Sudjelovao je u prvom popisivanju orgulja u Hrvatskoj što ga je organizirao Ladislav Šaban od 1971. do 1975. godine a od 2000. godine vodi ponovljeni popis orgulja kontinentalne Hrvatske za Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Godine 1994. s organologom Božidarom Grgom osniva šibensku Orguljašku ljetnu školu. U proteklih 20 godina vodio je seminare organologija i novootkriveni rukopisi iz hrvatskih glazbenih arhiva, zdušno promičući Šibenik kao jedinstven grad povijesnih orgulja. Aktivan je i u upravi Organološkog društva Organum Šibenik, kao predsjednik skupštine.

NATALIJA IMBRIŠAK rođena je 1967. u Koprivnici. U rodnom gradu započela je glazbeno školovanje, a nastavila u Srednjoj glazbenoj školi˝Vatroslav Lisinski˝ u Zagrebu.
Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirala je 1990. teoretske glazbene predmete (A.Klobučar ), a 1994. orgulje (Ž.Dropulić, M.Penzar).
Polazila je majstorske tečajeve orgulja prof. Jeana Ferrarda (Belgija) i Jeana Boyera (Francuska). Nakon trogodišnjeg usavršavanja iz orgulja na ˝Conservatoire
Royal de Musique˝u Bruxellesu u klasi prof. Jeana Ferrarda, stječe magisterij umjetnosti iz orgulja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Za vrijeme boravka u Bruxellesu usavršavala se i u slijedećim disciplinama: kontrapunkt, praktična harmonija i glazbena analiza.U Glazbenoj školi ˝Vatroslav Lisinski˝u Zagrebu i u Glazbenoj školi u Koprivnicipredavala je teoretske glazbene predmete, a od 1997. predaje orgulje u Glazbenoj školi u Varaždinu.
Učenici iz njene klase studiraju orgulje na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu, na Institutu za crkvenu
glazbu ˝Albe Vidaković˝ u Zagrebu, na Konzervatoriju ˝Giuseppe Tartini˝ u Italiji (Trst),
na ˝Hochschule für Musik und darstellende Kunst˝ u Grazu i na ˝Hochschule für Musik und darstellende Kunst˝ u Beču.
Uz iznimnu pedagošku djelatnost, sudjeluje na mnogobrojnim festivalima i manifestacijama vezanim uz očuvanje i promidžbu orgulja: Zagrebački ljetni festival, Varaždinske barokne večeri, Sudamja-Split, Organum Histriae u Umagu, Ciklus Max Reger u Varaždinu, Orgulje kao europska kulturna baština (međunarodni kongres, Varaždin 2000.), Orguljaški ljetni festival u Pragu, Glazbeni festival u Balingenu…
Uz akademika prof. Anđelka Klobučara i njemačkog orguljaša Christopha Bosserta sudjelovala je na koncertima  prigodom kolaudacije orgulja varaždinske Katedrale 1998. godine.
U crkvi Sv.Nikole u Koprivnici djeluje kao orguljašica i dirigentica mješovitog pjevačkog zbora. Predavač je orgulja u školi za crkvene glazbenike pri Varaždinskoj biskupiji. U Orguljaškoj ljetnoj školi u Šibeniku vodi seminar orguljske glazbe XIX. – XXI. stoljeća, te hrvatske glazbe za orgulje.
Koncertira kao solist na orguljama i umjetnički suradnik solistima i ansamblima u zemlji i inozemstvu (Belgija, Austrija, Italija, Slovenija, Njemačka, Mađarska, Češka). Član je Hrvatskog društva glazbenih umjetnika i Hrvatskog društva glazbenih teoretičara.

Dr. sc. Snježana Miklaušić-Ćeran rođena je u Zagrebu 23. srpnja 1952. godine gdje je završila Osnovnu školu „Grigor Vitez“ (1967. godine), V. gimnaziju „Bogdan Ogrizović“ (1971. godine) i Muzičku školu „Vatroslav Lisinski“ (1973. godine). U rujnu 1971. godine upisala je na Sveučilištu u Zagrebu dvopredmetni studij muzikologije (na Muzičkoj akademiji) i studij filozofije (na Filozofskome fakultetu). Tijekom studija opredijelila se za jednopredmetni studij muzikologije i završila ga u lipnju 1976. obranivši diplomski rad pod naslovom „Hrvatska umjetnička popijevka u razdoblju između dva svjetska rata (1918.-1941.)“.
Kao apsolventica zaposlila se Snježana Miklaušić-Ćeran u rujnu 1975. na mjestu nastavnika klavira u Muzičkoj školi „Fran Lhotka“ u Sisku, a već u prosincu iste godine zaposlila se u Diskoteci Gradske knjižnice u Zagrebu na mjestu bibliotekara-informatora. Dodiplomski studij bibliotekarstva (završen u ožujku 1986.) omogućio joj je prihvaćanje poslova voditelja općinske Knjižnice „Ante Kovačić“ u Zaprešiću. Djelujući kao knjižničar i pedagog Snježana Miklaušić-Ćeran obavljala je od studenoga 1989. do danas više poslova: knjižničar u dvije škole u sklopu Muzičkoga obrazovnog centra u Zagrebu, arhivar Opere HNK u Zagrebu, nastavnica muzikoloških predmeta u Muzičkoj školi u Varažcinu, knjižničar i stručni suradnik u biblioteci i Muzikoškome zavodu Muzičke akademije u Zagrebu, nastavnica glazbene kulture u Osnovnoj školi Pušća, nastavnica glazbene umjetnosti na Srednjoj školi Jastrebarsko te od veljače 1996. knjižničar, voditelj smjene i posljednje tri godine nastavnica povijesti glazbe i solfeggia u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.
Tijekom radnoga vijeka bavila se Snježana Miklaušić-Ćeran znanstveno-istraživačkim radom i objavila niz izvornih znanstvenih članaka i priloga u stručnim muzikološkim časopisima, a objavila je niz glazbenih kritika i tekstova u raznim časopisima iz kulture od godine 1998. Usavršavanje u temeljnoj struci-muzikologiji nastavila je stjecanjem stupnja magistra znanosti u srpnju 1993. obranivši rad pod naslovom „Glazbeni život Zagreba između 1818. i 1891. godine u svjetlu koncertnih programa sačuvanih u Arhivu Hrvatskoga glazbenog zavoda“, te stjecanjem stupnja doktora znanosti 2012. s doktorskom tezom „Odrazi koncertnoga života Zagreba između 1826. i 1858. godine u zagrebačkim novinama i časopisima“. Za magistarski rad objavljen kao monografija u seriji „Muzikološke studije“ Hrvatskoga muzikoškog društva dobila je autorica nagradu „Josip Andreis“ za muzikološki rad Hrvatskoga društva skladatelja.
Tijekom niza godina bila je Snježana Miklaušić-Ćeran članica Hrvatskoga knjižničarskog društva, Hrvatskoga muzikološkog društva i Organološkoga društva „Organum“ u Šibeniku gdje od 2000. godine vodi Arhivističku radionicu u okviru Orguljaške ljetne škole (koja je do 2004. djelovala u sklopu Glazbene škole Ivana Lukačića). Prvi projekt u okviru radionice doživio je tiskano izdanje (pod imenom autorice): „Popis građe u arhivu župe Gospe van Grada u Šibeniku“, Šibenik 2004.). Kao knjižničarka i poznavateljica obrade arhivske građe s višegodišnjim iskustvom sudjelovala je Snježana Miklaušić-Ćeran u međunarodnom projektu „Millenium“ koji je (od 1994. do 2004. Godine) proveo Institut za pedagogiju Sveučilišta za glazbu i scensku umjetnost u Beču s temom o ulozi glazbenih amaterskih društava između 1860. i 1930.u nekim gradovima Austro-Ugarske monarhije. Njeno bogato iskustvo potvrdilo se i na obradi koncertnih programa iz Arhiva Hrvatskoga glazbenog zavoda (projekt Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti od 1972. do 1986. godine), te na prikupljanju, obradi i predstavljanju građe o radu Zagrebačke filharmonije (rukopis i monografija, 1996.). Snježana Miklaušić-Ćeran suradnica je Trećega programa Hrvatskoga radija od 2004. godine u ciklusu emisija „Život glazbe. Iz glazbenih pismohrana“ (do 2010.), te u ciklusu emisija „7 dana glazbe“ koje prate glazbena događanja u Hrvatskoj. Sudjelovala je kao autor izlaganja na više znanstvenih skupova u organizaciji Hrvatskoga muzikološkog društva, Hrvatskoga glazbenog zavoda, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Požeških orguljaških večeri, idr.

Ante Knešaurek (Zagreb, 1978) diplomirao je orgulje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je i magistrirao 2003. g. Studij orgulja potom je nastavio na Händel-Akademie u Karlsruheu u razredu profesora Ludgera Lohmanna i Daniela Rotha u Parizu, te u okviru dvaju majstorskih specijalističkih postdiplomskih studija orgulja i improvizacije: u klasi prof. Norberta Düchtela na Hochschule für Musik u Detmoldu i u klasi prof. Guntera Rosta na Kunstuniversität u Grazu. Orguljsku improvizaciju također je studirao i u Hrvatskoj s akademikom Anđelkom Klobučarom, te je jedan od rijetkih hrvatskih orguljaša koji se aktivno bavi orguljskom improvizacijom u okviru vlastitih solističkih orguljskih recitala koje redovito održava na festivalima u Hrvatskoj, Njemačkoj, Austriji, Italiji i Francuskoj.

Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu također je diplomirao studij kompozicije u klasi akademika Marka Ruždjaka 2005.g., te se na tom području usavršavao kod Amadeusa Webersinkea i Thierryija Escaichea. Na domaćoj i inozemnoj glazbenoj sceni redovito je prisutan kao skladatelj, te su njegova djela izvođena u okviru zagrebačkog Bienalla, kao i srodnih glazbenih manifestacija u Zagrebu, Osijeku, Ljubljani, Puli, Beču, Moskvi, Berlinu, Freyungu, Detmoldu, Trstu te Udinama.

Dobitnik je domaćih nagrada među kojima se ističu Rektorova Nagrada Sveučilišta u Zagrebu za najbolji studentski rad izrađen na Muzičkoj akademiji u ak. god. 1998./99. i Nagrada Darko Lukić koju mu je kao najboljem hrvatskom mladom glazbeniku u 2005.g dodijelilo Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika. Od inozemnih uspjeha izdvaja se prestižna nagrada Günther Ramin za polifonu improvizaciju koju je osvojio na međunarodnom natjecanju orguljske improvizacije Günther Ramin pri Hochschule für Musik Felix Mendelssohn – Bartholdy u Leipzigu 1999.g.

Glavni je orguljaš Bazilike Srca Isusova u Zagrebu, gdje surađuje s Akademskim zborom Palma, s kojim je snimio više kompaktnih ploča. Uz bogatu solističku koncertnu djelatnost redovito surađuje s raznim solistima i ansamblima te snima za HRT. Redoviti je član Hrvatskog društva skladatelja, a skladbe mu izvode renomirani domaći i inozemni ansambli i orkestri poput Cantus ansambla, Zagrebačke filharmonije, Simfonijskog puhačkog orkestra HV, Pekinške filharmonije. Radi u zvanju docenta na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.

Pavao Mašić. rođen je 1980. u Šibeniku gdje stječe srednje glazbeno obrazovanje glasovira i glazbene teorije u klasi Marije Sekso. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirao je čembalo u razredu Višnje Mažuran, te orgulje u razredu Marija Penzara (2005). U okviru poslijediplomskog studija orgulja na Conservatoire de musique u Lausanni (CH) u razredu Kei Koito nastavlja proučavati interpretaciju glazbe renesanse i baroka za instrumente s tipkama, s posebnim naglaskom na djelima francuskih skladatelja. Od 2006. g. aktivno se usavršava i kao čembalist na poslijediplomskom studiju pri Musikhochschule – Freiburg (D) u klasi Roberta Hilla.

Tijekom studija osvojio je više prvih nagrada na državnim natjecanjima studenata (1999, 2001) u disciplini orgulja, kao i tri prve nagrade u disciplini komornih sastava (2002, 2003). Dobitnik je Rektorove nagrade za akademsku godinu 2004/2005 za recital čembalističke glazbe održanom u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Osvojio je i nekoliko meñunarodnih nagrada; dvaput je bio laureat meñunarodnog orguljaškog natjecanja Andrea Antico da Montona, Hrvatska, 2004 – II.nagrada (I. nagrada nije dodjeljena) i 2006 – I. nagrada. Predsjedatelj ocjenjivačkog suda bio je jedan od najpriznatijih svjetskih autoriteta za ranu glazbu, maestro Gustav Leonhardt. Godine 2006. na istaknutom meñunarodnom orguljaškom natjecanju Grand Prix Bach de Lausanne (CH) osvojio je istoimenu prvu nagradu. Vrlo opsežan program tog natjecanja imao je težište na stilskoj interpretaciji skladbi J. S. Bacha i njegovih europskih suvremenika, ali i kasnijih generacija skladatelja (XIX–XXI st.) na stilski odgovarajućim povijesnim instrumentima i/ili njihovim kopijama. Zahvaljujući medjunarodnim uspjesima Hrvatska glazbena mladež dodijelila mu je nagradu Ivo Vuljevic za najuspješnijeg mladog glazbenika u 2006. godini.

Redoviti je sudionik seminara u domovini i inozemstvu posvećenih orguljaškoj i čembalističkoj interpretaciji. Meñu predavačima ističu se renomirani umjetnici poput Anñelka Klobučara, Daniela Rotha, Luigija Ferdinanda Tagliavinija, Christopha Bosserta, Laurencea Cummingsa, Roberta Hilla i dr. Kao stipendist gñe Dunje Vejzović, godine 2003. usavršavao se na seminaru za interpretaciju Lieda kod prof. Konrada Richtera.

Iza sebe ima većzamjetan broj solističkih i komornih nastupa na glazbenim festivalima u Hrvatskoj (Varaždinske barokne večeri, Zagrebački barokni festival, Festival sv. Marka, Orgulje Heferer) i inozemstvu (Itinerari organistici – Trieste, Orgel im Schwarzwald – Freiburg, Organi antichi – Bologna, Ciclo d’Organo «Jose de Sesma» -Zaragoza). Kao solist nastupao je uz Simfonijski puhački orkestar Hrvatske vojske i Zagrebačku filharmoniju (uz koju je 2006. praizveo Carillon, koncert za orgulje i orkestar Ante Knešaureka, skladatelja mlañe generacije), a redovito surañuje i s raznim solistima i ansamblima poput Zagrebačkih solista, Slovenske filharmonije, Hrvatskog baroknog ansambla, Simfonijskog orkestra Hrvatske radio-televizije, Komornog orkestra Münchenske filharmonije. Od 2005.g. djeluje i kao asistent u okviru seminara namijenjenih interpretaciji barokne glazbe (Orguljaška ljetna škola u Šibeniku, Proljetna škola barokne i klasične glazbe » Luka Sorkočević» u Dubrovniku).

Od 1999. orguljaš je crkve sv.Marka u Zagrebu, gdje surañuje s Oratorijskim zborom Cantores sancti Marci.